Ukupno vrsta gljiva: 2795
Cantharellus alborufescens

Jestiva gljiva

BIJELO-CRVENKASTA LISIČICA

Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti & S.Alberti

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Cantharellales > Porodica: Hydnaceae > Rod: Cantharellus > Vrsta: Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti & S.Alberti (GBIF ID 5249523)

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + rufescens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, ljevkast, više je ili manje ulegnut na sredini, isprva je bijel, svijetlooker ili sivkasto-bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, ponekad je žuto-narančast od početka ili postaje takav na kraju, osobito po vlažnom vremenu, često ostaje bijel blizu ruba ili na neizloženim dijelovima, često je prisutan svijetloružičasti do tamnoružičasti premaz, koji prekriva čitavu površinu ili je ograničen na mrlje na rubu, površina je glatka, ponekad je s priraštenim, oker-smeđim ljuskama na sredini u starosti, pojasast, rub je tanak i lomljiv.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 5-18 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, u početku je oker-bijel, zatim je svijetlooker, površina je glatka ili ponekad fino ljuskava na vrhu.

Letvice: Himenij se sastoji od račvastih žilica, anastomozirajuće, prvo su bijele do oker-bijele, postupno postaju oker ili narančasto-oker, često se snažno zamrljavaju rukovanjem.

Mikroskopija: Eliptične do pomalo bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, 8-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.7-2.1, bazidije su pretežno 5-6-sporne, 82-96 x 8.5-9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (0.8–2 µm), sa žućkastim ili žuto-smećkastim sadržajem, širine 4-9.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlo žuto-oker.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu kod mladih baziomata postaje izraženo ružičasto ili narančasto-oker ispod kožice klobuka; miris je blag na voće, a okus je slatkast, naknadno je ljutkast i lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, često po više plodnih tijela srašteno zajedno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima (Quercus ilexQuercus cerris) ili kestenom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog premaza na površini klobuka. Tipični primjerci imaju bijeli klobuk, tragove ružičastog premaza, bijeli himenij i snažno se zamrljavaju na pritisak. Opisana se vrsta razlikuje od srodnih vrsta po tome što gotovo isključivo raste u mediteranskim šumama zimzelenog hrasta na vapnenastom tlu, ali jedna kolekcija pronađena je ispod kestena. Izvorno je opisana u Maroku i široko je rasprostranjen u mediteranskoj regiji Europe. Primjerci s potpuno žuto-narančastim klobukom pripadaju istoj filogenetskoj vrsti. Plodna tijela s potpuno ružičastim klobukom su izgleda češći u kišnim godinama. Dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), također raširena u mediteranskom području, ponekad ima potpuno bijeli klobuk kao opisana vrsta, ali se razlikuje po tome što ima tipično svjetlije žuto-narančaste žilice blizu ruba, prosječno manje spore (7.5-8.8 µm) i jasno preferira kiselo tlo, barem u mediteranskoj regiji. Na temelju određenih kriterija i sekvenci iz tipskih uzoraka, utvrđeno je da su Cantharellus ilicis, Cantharellus lilacinopruinatus i Cantharellus henrici sinonimi opisane vrste, iako je posljednja poslije izvojena kao zasebna vrsta. Nadalje, pregled holotipskog materijala i neobjavljeni originalni crtež s bojama opisane vrste podupiru ovo stajalište, jer se slažu s materijalom koji je ovdje proučavan. Ipak, oko opisane vrste vlada velika zbrka i rijetko je tretirana u ispravnom smislu i pod svojim prioritetnim nazivom. Cantharellus lilacinopruinatus je odvojena od opisane vrste zbog  prisutnosti ružičasto-ljubičastog premaza na klobuku, česte karakteristike koja se ovdje pokazala nestalnom i stoga nepouzdanom. Druga izvješća o opisanoj vrsti trebaju se odnositi na dvobojnu lisičicu što snažno sugerira žuto-narančasti rub himenija na njihovim fotografijama. Cantharellus henrici ovdje je predstavljenA kao novi sinonim opisane vrste, a opisana je kao mala termofilna vrsta koja se razlikovala od holotipa Cantharellus romagnesianus (sinonim Cantharellus cibarius var. tenuis) po tome što je imala hife pileipelisa s debelim stijenkama. Preferiranje rasta u mediteranskom području Cantharellus henrici, debele stijenke hifa pileipelisa i veličina spora (9-13 x 4.5-5 µm) u skladu su s opisanom vrstom. Mala veličina holotipnog uzorka (klobuk širine 23 mm) mogla bi, po našem mišljenju, biti posljedica sušnog razdoblja i u ovom slučaju nije taksonomski informativna.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti and S.Alberti

Cantharellus alborufescens

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži