REBRASTA GRLAŠICA

Clitocybe costata Kühner & Romagn.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po crtastom rubu klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Clitocybe

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan i slabo ispupčen pa ubrzo ulegnut ili pupčast, tanak, slabo mesnat; jedva je uočljivo svilenasto-čehast, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, često je nešto tamniji na rubu; rub je skoro uvijek podvrnut, na samom kraju je rebrast, iscijepan i nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na osnovi, ponekad je naboran, u mladosti je ravan, a kasnije obično neravan, pun je pa šupalj; oker-smećkast, tamniji od listića, na bazi bijelo paučinast, vlaknasto-korast.

Listići: Veoma su gusti, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; najprije su bjelkasti pa kasnije kremasti do oker-smeđi.

Spore: U obliku kapi, glatke, prozirne, (4.00) 4.85 - 6.15 (7.65) µm, Q = 1.35 - 1.70, Me = 6.85 x 4.55 µm, Qe = 1.50; otrusina je blijedo-žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, malo žilavo, bijelo sa svijetlosmeđim vlaknima, vodenasto; miris na gljive i na voće, kiselkast, manje-više malo opor, na gorke bademe, poput cijanovodične kiseline, a okus je blag, lagan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rjeđe i u proljeće, od svibnja, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, te po parkovima i vrtovima. Primjerci na slici pronađeni su početkom prosinca na Pelješcu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ovisno o pripremi jer je meso malo žilavo pa ga je potrebno sitnije nasjeckati.

Napomena: U osnovi je slična mala martinčica (Infundibulicybe gibba) od koje se razlikuje po stručku koji je boje klobuka i po lagano crtastom i pojasastom rubu klobuka. Slična je i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja raste u proljeće, a klobuk joj vuče na crvenkasto i jako miriše po brašnu, čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) je svijetlosmeđe boje i pokrivena je finim čehicama. Slična je i ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis). Nema opasnosti od trovanja, jer su sve navedene vrste jestive.