Leucocybe candicans - created in Finland by Tapio Kekki

SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Leucocybe

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta; bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj; bijel, sivkasto-kremast ili je svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smečkasti.

Spore: Eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, kao saprofit tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).