Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak; žuto-zelen, maslinastozelen do tamnomaslinast, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljenu bulbu oblika pehara, sluzav, sjajan; limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđe boje, cijelom dužinom je sitno vlaknast, prema bazi do bulbe je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm); u mladosti su svijetloljubičasti ili ljubičasto-plavkasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili rđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Spore: Limunaste, 11 x 6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je sve do bulbe je sumporastožuto, u bulbi je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je slatkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Cortinarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.