 |
 |
 | ||
MIRISNI ANISOVAC
Gloeophyllum odoratum (Wulfen) Imazeki
Taksonomija (GBIF ID 5249216): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Gloeophyllales / Porodica: Gloeophyllaceae / Rod: Gloeophyllum
Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po ugodnom mirisu.
Engleski naziv: Anise Mazegill
Plodno tijelo (klobuk): 2-20 (25) cm široko, polukuglasto, jastučasto, tanjurasto ili u obliku kopite, vrlo je često nepravilno izduženo i lateralano, kožasto, jako je grbavo, naborano i valovito; najprije je žuto-smeđe ili narančasto-smeđe, u starosti je tamnosmeđe ili gotovo crnkasto sa žutom rubnom zonom, baršunasto i grubo maljavo.
Rupice/cjevčice: Nepravilno su višekutne, labirintne, žućkaste, crvenkasto-smeđe; cjevčice su duge, višeslojne.
Spore: Eliptične, 7.5-10 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.
Meso: Vrlo tvrdo, plutasto, žilavo, u mladosti je limunastožuto, kasnije je narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je tipično vrlo intenzivan, ugodan i postojan, podsjeća na komorač ili anis, a okus je kiselkast i gorak.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjeva) raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, ariša ili jele; uzrokuje smeđu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije.
Napomena: Prepoznatljiva je po ugodnom mirisu na komorač i narančastoj boji, javlja se u dosta oblika, varijacija, gotovo da se ne može povjerovati da jedna guba ima tako intenzivan i vrlo ugodan miris kojeg zadržava dugo vremena.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1220. Mirisni anisovac (Gloeophyllum odoratum (Wulf.: Fr.) Imazeki), Sinonim: Osmoporus odoratus (Fr.) Singer
Prirodoslovni muzej - Split
