MIŠJA VITEZOVKA (MIŠEK)

Tricholoma terreum (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: terreus (lat.) = zemlja, boja zemlje, sivo. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Tricholoma

Engleski naziv: Grey Knight

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, prvo je široko zvonolik ili konveksan, zatim se otvori i manje ili više ispupči na sredini, suh; sivo-crnkast ili je mišje sive boje, na rubu je svijetlosiv do sivo-smeđ, maljav, sitno čehast, često je radijalno raspucan, rub je u mladosti fino vunast.

Stručak: 3-9 (12) cm visok i 1-2 (2.2) cm debeo, najprije je pun, kasnije je skoro šupalj, mekan, gol, suh; bijel, bjelkast, na vrhu je svjetliji, ponekad je lagano bjelkasto čehast, na dodir postane rđastosmeđ, prekriven je manje ili više uočljivom i dosta postojanom sivkastom koprenom.

Listići: Rijetki, široki, prilično su lomljivi, prirasli su uz stručak sa zupcem; najprije su bijeli, zatim su karakteristično pepeljastosivi, oštrica je ponekad crnkasta i više ili manje nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 5-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, najviše je lagano sivkasto, nepromjenjive je boje; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je blag, također nije na brašno.

Kemijske reakcije: Baza stručka i meso u dodiru s formolom pocrvene, a meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad čak i zimi, u velikim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, po livadama, parkovima i vrtovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom, jelom i duglazijom, na hranjivim i često vapnenastim tlima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dugo je vremena smatrana kao dobra jestiva vrsta blagog okusa kada se pravilno termički obradi, međutim, potreban je oprez iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što se lako pomiješa s drugim otrovnim sivim ili sivo-smeđim vitezovkama, što je čini opasnom za uključivanje u jestive gljive i zato što su vitezovke poznate po promjenjivom izgledu pa niti jednu od njih ne uključujemo u jestive vrste. Drugi je razlog što su znanstvenici nedavno u ovoj vrsti identificirali toksine koji uzrokuju rabdomiolizu, bolest koja može uzrokovati nepopravljiva i ponekad smrtonosna oštećenja bubrega. Stoga se preporučuje da se ni ova vrsta niti njezina bliska srodnica zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre), koja sadrži iste toksine, nikada ne skupljaju za konzumaciju (Chemistry. 2014. Fatal Toxins Found in "Edible" Wild Mushrooms).

Napomena: Ima vrlo mnogo sličnih vrsta s kojima je moguća zamjena. Sivkasta vitezovka (Tricholoma triste) je istog oblika, ali su joj ostaci ovoja priljubljeniji na klobuku, vrbina vitezovka (Tricholoma cingulatum) ima mali vjenčić, žućkastoj vitezovki (Tricholoma scalpturatum) meso i listići teže da požute i da se zamrljavaju, srebrnasta vitezovka (Tricholoma argyraceum) je vrlo slična, ali je mnogo rjeđa vrsta, ružičastolistićava vitezovka (Tricholoma orirubens) ima tamniji klobuk, baza stručka je zelenkasta ili modrikasta i malo pocrveni na svim djelovima, a klobuk je prekriven tamnijim čehicama, skoro crnkastim, čehava vitezovka (Tricholoma squarrulosum) karakteristično miriše na papar, velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium) ima vodenaste listiće, sjajne je sivkaste boje i sivka (Tricholoma portentosum) ima žuti stručak i smeđo-maslinasti klobuk i krupnija je rastom. Sve navedene vitezovke su jestive. Žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) je zvonolika i srebrnasto-sjajna od pahuljastih vlakanaca po kožici, sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) je paprenog i gorkog okusa, smatraju se otrovnim vrstama. Tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum) je otrovna vrsta, mnogo je većih dimenzija i nema šuplji stručak koji je dosta zadebljan na bazi. Također i sitnosporna besjajnica (Tricholoma josserandii) ima određenu dozu toksičnosti.