TEŠKI VRGANJ

Imperator torosus (Fr.) Assyov, Bellanger, Bertéa, Courtec., Koller, Loizides, G.Marques, J.A.Muñoz, Oppicelli, D.Puddu, F.Rich. & P.-A.Moreau

Etimologija: torosus (lat.) = veliko, robustno. Po rastu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Imperator

Engleski naziv: Brawny Bolete

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, mesnat, okruglast, jastučasto je spljošten; žut, žuto-smeđ, oker ili zelenkasto prošaran, u jamicama i oko ruba je više crvenkaste boje, na dodir naglo poplavi, pozeleni pa pocrni, u mladosti je fino baršunast, kasnije je gol, rub je u starosti debelo podvijen.

Stručak: 7-14 (16) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, na bazi je 2-4 (5) cm debeo, nabijen, pun, nekad je deblji od svoje visine, trbušast, malo je zadebljan na bazi, na dnu je često zašiljen; žućkast ili s krvavocrvenim preljevom na žutoj osnovi, donja je polovica ili baza tamnocrvena do crveno-smeđa, mrežica je fina, sitna, često se vidi samo uz pomoć povećala, žuto-crvena, prema dolje je tamnije crvene boje, na dodir postane plavo-crn.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne i u mladosti začepljene, u mladosti su potpuno zlatnožute, kasnije su narančasto-crvenog tona, na dodir postanu plavo-crnkaste; cjevčice su prirasle s veoma uskim jarkom, 0.5-2.2 mm duge, žute, kasnije su zlatnožute do crvenkaste, u starosti crvena boja nestaje i postaju žuto-maslinaste, na prerezu odmah postanu zeleno-plave.

Spore: Eliptične, 12-17.5 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Veoma je debelo i upadljivo teško, kompaktno, sumporastožuto, u bazi je crveno poput cikle, žuta mjesta najprije prošarano pozelene pa zatim poplave, postaju sve tamnija dok ne postanu skoro crna, nakon 24 sata su ujednačene plamenocrvene boje; miris je ugodan na gljive ili voće, u starosti nije izražen, a okus je slab na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s hrastovima i bukvom, ponekad raste u kolonijama do dvadesetak primjeraka, najčešće raste u primorskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sirova je i u najmanjoj količini otrovna i uzrokuje gastrointestinalne tegobe, a u nekim slučajevima i nakon što su gljive bile prethodno termički obrađene. Također se navodi da vjerojatno sadrži alkaloid koprinin koji u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, odnosno izražene alergijske reakcije. U svakom slučaju, zbog svega navedenog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jakoj promjeni boje mesa na prerezu ili na pritisak, na svim dijelovima. Jako oksidira i na kraju skoro pocrni kao i dosta drugih vrganja. Rupice su žute pa na kraju crvene. U mladosti se lako može zamijeniti sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus). Sličan je purpurni vrganj (Boletus purpureus) koji ima ljepljiviju kožicu i otvorenije crvene pore, češći je na kontinentu, raste pokraj hrastova, a najradije pokraj bukava.