PRLJAVA KRASNICA

Russula illota Romagn.

Taksonomija (GBIF ID 2551325): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Russulaceae / Rod: Russula

Etimologija: illotus (lat.) = prljavo, neoprano. Po mrljama na klobuku.

Engleski naziv: Freckled Brittlegill

Klobuk: 3-14 (16) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često ulegnut na sredini, veoma je nepravilan, po vlažnom je vremenu jako mazav, skoro želatinozno-sluzav, nepravilno je razdijeljen na režnjeve; žuto-smjeđ, oker-smeđ, često je prošaran mjestimičnim ljubičasto-smeđim pjegama, ponekad je vlaknast, rub je najčešće jako narebran.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, nepravilan, nekad je na bazi tanji ili zadebljan, tvrd, prvo je komorasto šupalj, zatim je spužvasto šupalj; na bazi je bjelkast, kasnije je žut ili žuto-smeđ, u starosti je smećkast, smeđe je vlaknast, često je prekriven smećkastim mrljama, brazdast.

Listići: Prilično su gusti, široki su do 7 mm, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi, oštrica je tipično smećkasta i vrlo karakteristično tamnosmeđe točkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-2 µm i povezanim linijama, 7-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Tanko, prvo je tvrdo, kasnije je lomljivo i spužvasto, bjelkasto, ponekad je s ljubičastim pjegicama, na ozlijeđenim mjestima i u starosti je smećkasto ili hrđastosmeđe, uglavnom pri dnu stručka; miris je jak i kompleksan, podsjeća na koštice gorkog badema, na voće ili anis, u starosti je odvratan na spermu, a okus je neugodno ljut, osobito u stručku.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i u crnogoričnim šumama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog neugodnog zadaha i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Predstavnik je skupine smrdljivih i dosta rasprostranjenih gljiva. Njena osobitost je smećkasto-ljubičasta i točkasta oštrica listića, te pojava ljubičasto-smećkastih pjega po klobuku, a meso teži da postane ljubičasto-pjegavo. Moguća je zamjena s drugim vrstama smrdljivih krasnica. Pomalo se razlikuje od skupine gljiva u kojoj je tipična vrsta smrdljiva krasnica (Russula foetens) i koje mirišu na gorke bademe, vrsta Russula fragrans razlikuje se po blagom okusu i jačem mirisu na gorke bademe, dok naša opisana vrsta ima kompleksan miris na gorke bademe i voće, a okus joj je ljut. Kod vrlo slične bademove krasnice (Russula grata) oštrica na listićima nije točkasta i potpuno posmeđi, dok mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) lagano miriše na anis ili sir. Od navedenih vrsta se malo razlikuje i po mikroskopskim osobinama.