Spongiporus undosus - created in Norway by Erik Kagge

VALOVITA SOČNA RUPIČARKA

Osteina undosa (Peck) Zmitr.

Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Dacrybolaceae / Osteina

Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-3/mm², rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, s tankim pregradama, nisu amiloidne, 4-6 x 1-2.1 µm, Q = 2.2-2.9, Qav = 2.5; bazidiji su batinasti, tanki, 12-15 x 3.5-4.5 µm, nose 6 spora; hife su s tankim i u sadržaju s debelim pregradama, 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa.

Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.