VRBOV PLUTNJAK
Phellinus igniarius (L.) Quél.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Hymenochaetales >
Porodica: Hymenochaetaceae >
Rod: Phellinus >
Vrsta: Phellinus igniarius (L.) Quél. (GBIF ID 2520862)
Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Jer se koristi kao pripala za vatru. Engleski naziv: Willow Bracket Plodno tijelo: 4-25 (40) cm širok i 4-10 cm visok, bez stručka, u obliku je konjskog kopita, raširen, debeo, gladak, ali nije blistav, s koncentričnim je brazdama, prekriven je tankom kožicom; najprije je sivo-smeđ, kasnije sivo-crn ili crn, površina je prekrivena s žućkasto-crnkastim do crno-smeđim pahuljama, rub je natečen i jako debeo, tup, kružan, bjelkast. Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 0.06-0.1 mm, okrugle, najprije su bjelkaste ili žućkaste, kasnije su sivo-smeđe ili hrđastosmeđe; cjevčice su tvrde, drvenaste, višeslojne, hrđastosmeđe. Spore: Kuglaste, prozirne, 5-6 µm. Meso: Tvrdo, žilavo, plutasto, pojasasto, svijetlosmeđe, tamnosmeđe ili je sivo-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je gorak. Stanište: Raste tijekom godine u močvarnim aluvijalnim šumama i na pašnjacima kao parazit i saprofit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće johi, topoli, hrastu lužnjaku ili na voćkama; izaziva bijelu trulež drva. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa. Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa. Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1256. Vrbov plutnjak (Phellinus igniarius (L.: Fr.) Quélet); 1258. Običan plutnjak (Phellinus trivialis (Bres.) Kreisel); 1259. Crni plutnjak (Phellinus nigricans (Fr.) P.Karst.)