ŽUČNI VRGANJ (ŽUČARA)

Tylopilus felleus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: fel (lat.) = žuč. Po gorkom okusu mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Tylopilus

Engleski naziv: Bitter Bolete

Klobuk: 3-15 (18) cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izrava ili lagano ulegne na sredini; žuto-smeđ, svijelosmeđ do smeđ, ponekad je i tamnosmeđ poput kestenjastog baršunovca (Imleria badia), nekad je svjetliji, a nekad tamniji, rub je valovit i iskrivljen.

Stručak: 8-15 cm visok i 2-5 cm debeo, robustan, čvrst, zadebljan je na bazi; iste je ili nešto svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ do smeđ, cijelom je dužinom prekriven istaknutom smeđom mrežicom s krupnim očicama, na vrhu je svjetliji.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle su ili višekutne, u mladosti su bijele do sivkaste, kasnije kada spore sazriju postaju ružičaste, na kraju su oker, na pritisak postaju malo tamnije ružičaste; cjevčice su duge, zaokružene su uz stručak, slobodne su ili se kasnije spuštaju po stručku sa zupcem.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, (8.1) 10 - 13.1 (14.4) × (3) 3.6 - 4.5 (4.8) µm, Q = (2.2) 2.5 - 3.3 (3.8), N = 60, Me = 11.6 × 4 µm, Qe = 2.9; otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je smeđe, na presjeku rijetko malo poplavi, u klobuku i uz cjevčice lagano poružičasti; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je uvijek vrlo gorak i odbojan, samo lagani dodir mesa jezikom brzo otkriva gorčinu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom posmeđi, meso s gvajakolovom tinkturom lagano poplavi, dok meso klobuka sa željeznim sulfatom postane sivo-crvenkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, na kiselom tlu, voli sušna razdoblja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa poput žuči. Neki ljudi konzumiraju ovu gljivu bez problema, a svima ostalima je dovoljan komad gljive pa da zbog gorčine upropaste čitavi obrok. Sadrži male količine bufotenina, toksina koji se nalazi u žlijezdama žabe krastače, psihoaktivnu supstancu pet puta jaču od LSD-a. Taj se otrov termičkom obradom uništi. Navodi se da je u izoliranim slučajevima došlo do trovanja sa simptomima kao što su povraćanje, proljev, trbušne tegobe, otežano hodanje, vrtoglavica, osjećaj vrućine, znojenje, povišen krvni tlak, utrnulost jedne ruke.

Napomena: Ako se ne pazi na navedene značajke može se zamijeniti s crnogoričnim vrganjem (Boletus edulis), raspucanim vrganjem (Boletus reticulatus), hajdinskim vrganjem (Boletus aereus), kostanjevkom i drugim vrstama. Od svih se sličnih vrsta razlikuje po vrlo gorkom mesu koje nije moguće jesti. Također se razlikuje po rupicama i cjevčicama koje su sa ružičastom nijansom, a stručak je tipične žute boje s izraženom mrežicom.