PLEMENITI HRAPAVAC

Leccinellum crocipodium (Letell.) Della Magg. & Trassin.

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto + podium (gr.) = malo stopalo, mala baza. Po žutoj boji stručka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinellum

Engleski naziv: Saffron Bolete

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi; najprije je svijetložut, kasnije je oker-smeđ ili narančasto-smeđ, na pritisak potamni, fino je baršunast, tijekom sušnog vremena se kožica brzo nepravilno raspuca na karakteristična brojna mala polja.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 0.8-1.1 (1.3) cm debeo, pun, na početku je trbušast, kasnije se izduži, korjenasto je sužen na bazi, malo je sužen na vrhu; blijedožut, kasnije je žuto-oker, lagano je mrežasto-brazdast, prekriven je smeđim ili crnim čehicama.

Rupice/cjevčice: Okruglasto-višekutne, četvrtaste, žute, žuto-smeđe, u starosti su žuto-zelenkaste, na pritisak postanu sivo-ljubičaste; cjevčice su vrlo duge, slobodne su uz stručak, najprije su žute pa žuto-maslinaste.

Spore: Eliptične, 12-18 x 6-8 µm; otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: U klobuku je prilično čvrsto, u stručku je tvrdo i vlaknasto, žućkasto, na presjeku karakteristično prvo poružičasti ili pocrveni, zatim posmeđi i na kraju pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni, s fenolanilinom poružičasti, sa sulforomolom požuti, dok s kalijevom lužinom postane narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli velike vrućine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu koja je sadržana u žutoj boji mesa pa je obvezna temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Jedini je vrganj u skupini Leccinum sa žutim cjevčicama, jer su kod svih ostalih vrsta iz ove skupine uglavnom sivkaste. Najlakše se prepoznaje po karakteristično ispucanoj kožici klobuka u polja i po mesu koje na prerezu pocrni. Eventualno se može zamijeniti s nježnim hrapavcem (Leccinellum lepidum), čiji je stručak prekriven žućkastim čehicama. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.