|
BJELKASTA ŠTITARKA
Lepiota subalba Kühner ex P.D.Orton
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota subalba Kühner ex P.D.Orton (GBIF ID 2535317)
Etimologija: sub (lat.) = ispod, niže + albus (lat.) = bijelo. Po skoro bijeloj boji. Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan je pa se raširi, slabo je ispupčen na sredini, malo je mazav, bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnije žuto-smećkaste ili smećkaste boje, svilenasto-pahuljast, površina je sitno bjelkasto vlaknasto ljuskava, ljuske su na sredini crvenkasto-smeđe do narančasto-smeđe, kožica prelazi preko ruba, rub je karakteristično krpast ili resast, ponekad je malo narebran. Stručak: 2-6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, baza je nešto zadebljana, cjevasto šupalj, bijel, na bazi je dosta crvenkasto-smeđe vlaknast; vjenčić je bijel, opnast i prilično prolazan ili sa nepravilnim smećkastim prstenastim pojasom. Listići: Prilično su gusti, tanki, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli, u starosti su blago žućkasti. Spore: U obliku su klina ili rakete, 6-10 x 3-5 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, malo je crvenkasto u klobuku; s tipično je neugodnim mirisom kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je blag, ne smije se kušati. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po lončanicama za cvijeće, staklenicima, grmlju, parkovima i u bjelogoričnim šumama, na vlažnom tlu bogatom humusom. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice. Napomena: Najlakše se determinira po upadljivo dekoriranom rubu klobuka.
Prirodoslovni muzej - Split
