JELOVA PUŽEVICA

Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky

Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus

Engleski naziv: Rosy Woodwax

Klobuk: 3-17 (22) cm širok, mesnat, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, gladak, mazav je i ljepljiv; oker, žuto-narančast, blijedonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit.

Stručak: 3-13 (16) cm visok i 0.5-2.5 (3) cm debeo, pun, čvrst, malo je mazav; bjelkast je ili žućkast, s ružičastim je čehicama na bijeloj osnovi, na pritisak postane narančasto-ružičast.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-12 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto, čvrsto; miris i okus neugodni na smolu, terpentin, naftu ili petrolej.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s kalijevom lužinom crveno-narančasto, dok sa sulfovanilinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).