Ukupno vrsta gljiva: 1879
Hygrophorus poetarum

hygrophorus-poetarum

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste     Na listi za determinatore

PJESNIČKA PUŽEVICA

Hygrophorus poetarum R.Heim

Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus

Klobuk: 3-7 (13) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, sjajna, malo mazava, sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli; ponekad je snježnobijel, ali je češće žućkast, krem do ružičast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, proširen je na vrhu ispod listića, a prema bazi se sužava, čvrst, pun, malo je mazav pa zatim suh, pun; bijel je ili žućkast, na kraju je prekriven krasnim srebrnastim vlakancima.

Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 6.5-10.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice tek u starosti poprimi svijetlonarančasti ton; miris je na na voće ili na drvo balzama, dok neki autori navode da podsjeća na jasmin ili cimet, a okus je malo neugodan.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim (rijetko miješanim) šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, iznimno s drugim vrstama bjelogoričnog drveća, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se jestive jelove puževice (Hygrophorus pudorinus), koja je vrlo slične boje, razlikuje po tome što nema obojeno meso ispod kožice klobuka i nema neugodan miris. Navedena vrsta raste po crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus. Po izgledu i dimenzijama je slična suha puževica (Hygrophorus penarius) od koje se razlikuje po klobuku koji nije čitav ružičaste nijanse, već je dijelom i žute boje. Paziti da se ne zamijeni s otrovnim vrstama iz rodova Amanita ili Clitocybe.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim)
  2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)

  3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum)
  4. Hygrophorus poetarum R.Heim. 2023. https://www.gbif.org/species/2538746

IDI NA VRH