DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, slabo je mesnat, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnuto-ispupčen, lomljiv, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako ljepljiv, svilenkast; bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 0.4-2 (2.5) cm debeo, lomljiv, duguljast, više-manje je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, šupljikav je pa ubrzo šupalj, uglavnom je proširen na bazi, lagano je ljepljiv; bjelkast do sivo-oker, bjelkasto čehast, na vrhu je ljepljiv i zrnast.

Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bijeli su bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnastim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto, nježno, tanko, vlaknasto, lomljivo; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili rđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.