Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.

Taksonomija (GBIF ID 2538799): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Hygrophoraceae / Rod: Hygrophorus

Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Blotched Woodwax

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, dosta je mesnat, čvrst, najprije je konveksno-ispupčen pa se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini ili lijevkast, površina je vlažna i mazava; osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, sredina je prekrivena uraštenim ružičastim čehicama, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-1.8 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično tanja; na dnu je bjelkast, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.

Listići: Bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama, debeli, nisu gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6.5-11 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na presjeku teži da požuti, čvrsto; miris je ugodan na gljive, a okus je manje ili više gorkak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano postane sivkasto, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.

Napomena: Dio je skupine s medenom puževicom (Hygrophorus russula) koja raste ispod bjelogoričnog drveća, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća. Trećina primjeraka ove vrste je malo stožastog oblika pa podsjećaju na karmincrvenkastu puževicu (Hygrophorus persicolor) koja je nešto ružičastija i vitkija, te raste samo ispod crnogoričnog drveća gdje prevladava crna mirta (Myrtillus vaccinum). U istoj se skupini nalazi i slična ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) čiji je klobuk svijetlocrvenkast, te je s bordocrvenom do ljubičasto-crvenom oštricom listića, a na stručku se nalaze ostaci zastorka u obliku slabašnog prstena.