RANI HRČAK

Gyromitra esculenta (Pers.) Fr.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Engleski naziv: False Morel

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, jako je nepravilan, nepravilno je vijugav poput površine mozga, djelomično je i veoma nepravilno prirašten uz stručak, nekad je okruglast; tamnosmeđ, tamnosmeđo-crvenkast i s crnkastim mrljama kod razvijenih gljiva, iznutra je nepravilno komorasto-šupalj i bjelkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1,5-3 cm debeo, slabije je ili jače izražen, nepravilan, stisnut je ili izbrazdan, naboran je i vijugav, najprije je kao ispunjen, a zatim se nepravilno prošuplji; bjelkast je ili s crvenkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 13-26 x 7-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U stručku je bjelkasto, a u klobuku je s crvenkastom nijansom, tanko, voštano, lomljivo; miriše ugodno na gljive ili po spermi, okus nije osobit, ali je ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, u hladnijim predjelima crnogoričnih šuma (bor, jela, smreka), u jarcima uz putove, po vrtovima i parkovima, ali i na livadadama s grmljem, u blizini korijenja drveća ili drvnih ostataka, na goloj zemlji ili ponekad u travi, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jestivost ove vrste je dosta diskutabilna, može dovesti i do smrtnog ishoda, osobito kod mladih osoba. Međutim, ako se dobro iskuha i prolije voda u kojoj su se gljive kuhale, može se konzumirati, ali u manjim količinama. U sirovom stanju je sigurno vrlo otrovna vrsta. Ljudi su stoljećima ove gljive nalik smrčcima sakupljali i jeli u Skandinaviji i istočnoj Europi, kao i u manjoj mjeri i drugdje po svijetu. Sadrži toksin giromitrin (girotoksin), a njegova je kemijska struktura dobro poznata, iako je manje jasno zašto i kako truje ljude, ali nekako uništava crvena krvna zrnca. Sadržaj giromitrina u gljivi je oko 500-700 mg/kg. Također je poznato da je giromitrin kancerogena tvar. Razina toksičnosti ove gljive varira ovisno o lokaciji, a čini se da su one u istočnoj Europi mnogo opasnije od primjeraka iz drugih područja. Pokazalo se da su primjerci ubrani visoko na planinskom terenu manje otrovni od onih koji su pronađeni u nizinskim žumama bora. Sušenjem ili kuhanjem se smanjuje toksičnost jer tijekom kuhanja ispari oko 99.5% giromitrina, ali čak i dobro kuhani primjerci uzrokuju određenu razinu trovanja, tako da kuhanje nije jamstvo sigurnosti, jer postoje dokazi da učestala konzumacija ovih gljiva uzrokuje nakupljanje toksina u tijelu. Razina giromitrina u dobro osušenim plodnim tijelima je još uvijek do 3 mg/kg. Konzumiranje ove gljive uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Rani simptomi trovanja uključuju bolove u želucu, znojenje i povraćanje koji dovode do vrtoglavice, a u nekim slučajevima i kome. Giromitrin utječe na središnji živčani sustav i oštećuje jetru, a možda i bubrege otrovane osobe. Ako se konzumira u smrtnim dozama (a malo jelo od ovih gljiva može biti više nego dovoljno čak i za odraslu osobu, dok su djeca još podložnija trovanju giromitrinom) tada smrt može nastupiti obično 5-7 dana nakon konzumiranja gljiva. Smrtna doza je 10-30 mg giromitrina za djecu i 30-50 mg za odrasle. Doza ispod navedene razine može uzrokovati teško oštećenje jetre. Zaključak: ovo su smrtno otrovne gljive koje su do sada ubile mnogo ljudi – nemojte im se pridružiti.

Napomena: U crnogoričnim šumama viših predjela raste golemi hrčak (Gyromitra gigas), koji je mnogo veći rastom i mnogo svjetlije boje, smeđe boje lješnjaka i skoro uvijek je bez stručka. Biskupski hrčak (Gyromitra infula) obično raste u jesen u bjelogoričnim šumama, po čemu se razlikuje od sličnih vrsta, vrlo su slične vrste po dimenzijama, ali kao i kod svih vrsta izi roda Helvella, mitra se sastoji od velikih valovitih i glatkih režnjeva.