Ukupno vrsta gljiva: 1879
Amanita virosa

amanita-virosa

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

SMRDLJIVA PUPAVKA

Amanita virosa Bertill.

Etimologija: virosus (lat.) = jakog mirisa, smrdljivo, gadno. Po neugodnom mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

Engleski naziv: Destroying Angel

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, prvo je okruglast, stožast ili zvonkolik i na kraju otvoren, po vlažnu vremenu lagano ljepljiv, po suhom sjajno-svilenkast, slabo mesnat, kožica se lako guli; bjelkast, rijetko svijetlocrvenkasto-smećkast na sredini; rub je gladak, uvrnut, često s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, valjkast, na bazi je gomoljasto zadebljan, pod klobukom je tanji, vitak, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku; bijel, ispod vjenčića je vlaknasto-čehast; vjenčić je bijel, opnast, viseći, krhak, osjetljiv, te brzo prolazan ili iskrzan; na bulbi je s uočljivom poluslobodnom, bijelom i opnastom volvom, koja ej obično rascijepljena na 1-2 režnja.

Listići: Gusti, pomiješani su s mnogo lamelula, bijeli, zaokruženi uz stručak, slobodni.

Spore: Kuglaste, 6.6-13 x 6-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka lagano žuto-zelenkasto, mekano; vrlo je neugodnog mirisa na rotkvice, te neugodna i blaga okusa, ako se kuša na vrhu jezika, ne smije se progutati.

Kemijske reakcije: Listići i meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu svijetlocrveni, dok meso i kožica klobuka u reakciji s kalijevom lužinom požute.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u vlažnim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama bukve, breze i hrasta, isključivo na vapnenastom tlu; prilično je rijetka vrsta, ali se ponekad na mjestu rasta mogu pronaći cijele skupine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer uzrokuje faloidinski sindrom trovanja kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

Napomena: Može se zamijeniti s bijelom pupavkom (Amanita verna) i bijelim varijetetom zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), od kojih se razlikuje uzdignutim čehicama po stručku i rastu u crnogoričnim šumama.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno opnastim ovojem ili volvom; 2. listići su bijeli i slobodni; 3. klobuk je bjelkast; 4. stručak je bulbozno zadebljan na bazi; 5. vjenčić je opnast, krhak i brzo prolazan; 6. raste u crnogoričnim šumama

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 5. Smrdljiva pupavka (Amanita virosa Lamb. ex Secr.)
  2. Amanita virosa Bertill. 2023. https://www.gbif.org/species/5240323

IDI NA VRH