Inocybe alluvionis - created on August 2023 in Køge Å, Denmark by Thomas Kehlet

ALUVIJALNA CJEPAČA

Inocybe alluvionis Stangl & J.Veselský

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe alluvionis Stangl & J.Veselský (GBIF ID 3331810)

Etimologija: alluvio (lat.) = poplava, nanos. Po staništu.

Klobuk: 3-6 cm širok, isprva je stožast ili stožasto-polukuglast, zatim je konveksan ili zvonolik, na kraju je gotovo izravnat i obično sa širokom grbicom na sredini, površina je prvo gotovo glatka, ubrzo je radijalno vlaknasta i pomalo ljuskava prema rubu, ostaci ovoja su vrlo kratkotrajni i prolazni, vidljivi su samo kod nekih mlađih primjeraka, promjenjive je boje, žut, žućkasto-krem, oker-smeđ, žućkasto-smeđ, žuto-narančast do smeđ, uvijek je svjetliji prema rubu, rub je obično rascijepljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-12 mm debeo, prilično je robustan, čvrst, valjkast, ponekad je zakrivljen, uglavnom je obrubljeno gomoljast na bazi, čitava je površina sitno pahuljasta, bijel, ponekad je smeđ na donjoj trećini.

Listići: Relativno su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, izrezani uz stručak, prirasli ili gotovo slobodni, isprva su bjelkasti, ubrzo su sa sivkastim ili sivo-smeđim tonovima, na kraju su smeđi, oštrica je uglavnom nazubljena i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, tupe na jednom kraju, ponekad su s grbom ili ispupčenjem na sredini, 8.5-12 x 4.5-6.5 µm, bazidije su batinaste, uglavnom 4-sporne, 23-35 x 8-10 µm, cheilocistide su 40-90 x 10-20 µm, valjkaste, batinaste ili glavičaste, ponekad su trbušaste, bez ili s vrlo kratkim vratom i izduženom bazom, općenito su prekrivene s kristalima na vrhu, tankih ili srednje debelih stijenki, paracistide su rijetke, batinaste ili kruškolike, 17-25 x 9-13 µm, caulocistide su na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, prisutne su cijelom dužinom, iako rjeđe prema bazi, izmiješane su s brojnim batinastim paracaulocistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenjivo; miris je slab, promjenjiv, na zemlju ili slab na brašnasto i spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do svibnja, u priobalnim i aluvijalnim šumama, na pjeskovitom tlu koja lako postaje natopljeno ili poplavljeno, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je kontroverzna vrsta i različiti autori je različito tumače. Tako je Kuyper (1986.) smatrao da se radi o sinonimu lijepe cjepače (Inocybe splendens). Nakon toga, slijedeći Kuypera, drugi autori poput Stangla, Esteve-Raventósa, Brei-Tenbacha i KrÄnzlina i Ferrarija dijele isti kriterij, iako je prvi od njih bio koautor u stvaranju opisane vrste. Zanimljivo je primijetiti izvanredne makroskopske razlike koje je Stangl uočio između tri slične vrste. Autor objašnjava da su te razlike posljedica velike varijabilnosti u boji klobuka. Spomenuta lijepa cjepača ima klobuk tamnije smeđe boje, ponekad s nančastim ili ljubičastim tonovima, a spore su drugačijeg oblika. Slična se Inocybe terrifera razlikuje tome što stručak na bazi nije gomoljast, spore s tupim vrhom i dobro izražene ostatke ovoja. Stanište opisane vrste je jedinstveno, jer preferira priobalne šume, pjeskovito tlo koje lako postaje natopljeno ili poplavljeno, iako je opisana i povezana s obalnim ili kopnenim pješčanim nanosima ili dinama.