Russula tyrrhenica - created on November 2019 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

TIRENSKA KRASNICA

Russula tyrrhenica Sarnari

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula tyrrhenica Sarnari (GBIF ID 7239969)

Etimologija: Tyrrhenus (lat.) = Tirensko more, priobalni dio Italije koji uključuje regije kao što su Toskana i Lacio. Po području.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, gladak i ljepljiv kada se ubere, sluzav u ulegnutom dijelu, kožica se guli od 2/5 do 1/2 promjera, crveno-ružičast, crveno-ljubičast do izraženo smeđ, kasnije blijedi do oker-crvene ili oker-smeđe boje, rub je umjereno narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, zdepast, nikad nije viši od promjera klobuka, često je ekscentričan, valjkast, malo je proširen na vrhu i zadebljan na dnu, bjelkast, nerijetko je s crvenom nijansom na vrhu, koja je nerijetko nezapažena zbog male veličine.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti široki 5-10 mm, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do oko 0.6 µm, povezanim rijetkim do gustim grebenima koji tvore djelomični ili gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-62 x 10-13.5 μm, sa sterigmama dugim 6-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, sa kratkim ili dužim suženim vršnim produžetkom, 50-72 x 7-12 μm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 1.7-4 μm,  inkrustiranih, tupih, valjkastih dermatocistida širokih 4.5-7 μm, sa 5-7 segmenta, primordijalnih hifa širokih 3.3-6 µm, podijeljenih na 2-4 segmenta i članaka sličnih primordijalnim hifama; otrusina je na granici između krem i oker (IIc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, sa žuto-smeđim mrljama u starosti; miris isprva nije izražen, kasnije je na voće, sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), a okus nije izražen, umjereno je ljut u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, sa formaldehidom vrlo svijetloružičasto, sa sulfovanilinom smećkasto kada se osuši, reakcija sa gvajakolom je snažna, sa KOH i anilinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima šikara, u rijetkim šumama bora, u simbiozi sa borom izmiješanim sa ljepljivim bušinom (Cistus monspeliensis) i bijelim bušinom (Cistus salviifolius), na pjeskovito-silikatnom tlu, u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po staništu, malim dimenzijama, uvijek ljepljivom ulegnuću na sredini klobuka nakon kiše, te boji klobuka. Isto stanište dijele samo dvije vrste, priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se jasno razlikuje po zelenom klobuku i obliku, te bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja je višebojnija, lomljiva i vitka, s mesom koje izraženo požuti.