Inocybe rangiferi - created on October 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

SOBOVA CJEPAČA

Inocybe rangiferi Bandini, Vauras & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe rangiferi Bandini, Vauras & B.Oertel (GBIF ID 12207398)

Etimologija: Rangifer (lat.) = sob (Rangifer tarandus), Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je stožasto-konveksan ili proširen, s izraženom je grbicom na sredini, površina je sa slabim ostacima sivkastog ovoja na sredini, često su uočljivi u vidu vrlo malih mrlja, u mladosti je gotovo gola, kasnije je sa sitno vlaknasta i raspucana, u mladosti je sa slabim ostacima sivkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, na sredini je tamniji, slabo je crtast prema rubu, s tamnijim vlaknima na svjetlijoj osnovi, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 1–5 mm debeo, valjkast, u mladosti je sivkasto maljav, kasnije je uzdužno crtast do gotovo gol, rijetko je pahuljast samo na krajnjem vrhu, bjelkast, svijetlosmeđ do smeđ s crvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, oko 30–50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su krem-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Višekutne, vrlo nepravilne, grbave, s 8–12 nepravilnih izbočenih tupih grbica, 8.5–11.2 x 6–8 µm, Me = 9.9 x 6.9 µm, Q = 1.2–1.6, Qe = 1.4, bazidije su uglavnom 4-sporne, 23–29 × 7–10 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistidija tankih do debelih stijeka, pleurocistide su 41–64 x 11–21 µm, uglavnom su široko vrećaste, ponekad su trbušaste ili batinaste, obično su bez vrata i s kratkim bazalnim stalkom obično su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 2 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto promjenjivijeg oblika od pleurocistida, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, inkrustiranih i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 40–65 × 10–25 µm, trbušaste i pomalo nepravilne vrećaste ili usko batinaste, bez ili samo s kratkim vratom i bazalnim stalkom, vrh je s ili bez kristala, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane sa s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, slabo je smećkasto u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris je kiselkast, aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uz pješčane puteve, na pjeskovitim terenima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po zdepastom izgledu, maloj veličini, crtastom, smeđem klobuku, tamnosmeđem na sredini, gotovo goloj do sitno raspucanoj ili sitno urašteno vlaknastoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, nepravilnim, grbavim, višekutnim sporama i prosječno prilično kratkim, uglavnom vretenastim cheilocistidama i pleurocistidama veličine 41–64 x 11–21 µm. Po navednoj kombinaciji značajki se razlikuje od sličnih vrsta, kao što je bliska cjepača (Inocybe proximella), koja se razlikuje po nedostatku ovoja, stručku koji vremenom postaje tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na donjoj polovici, većim cheilocistidama i staništu ispod smreke. Slične su i krastačina cjepača (Inocybe bufonia), koja je s manje golom površinom klobuka, često raspucanim na polja na sredini klobuka i mnogo manjim sporama, ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja ima svjetliju boju klobuka, mnogo manje spore i duže cheilocistide, Inocybe johannae, koja se razlikuje po manje goloj površini klobuka, užim, duguljastim do pravokutnim ili trapezoidnim višekutnim sporama i većim cheilocistidama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je s obrubljenim gomoljem na bazi stručka i kraćim sporama s jače izbočenim grbicama, a raste uglavnom na vlažnom tlu ispod smreke ili ispod smreke na sjeveru Europe, te Inocybe subgiacomi, koja je bez ostataka ovoja, te s duljim, često gotovo pravokutnim, višekutnim sporama i dužim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.