Inocybe botaurina - created on July 2018 in Tømmerby Fjord, Denmark by Jens H. Petersen

BUKAVČEVA CJEPAČA

Inocybe botaurina Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe botaurina Bandini & B.Oertel (GBIF ID 10778416)

Etimologija: Botaurus (lat.) = rod ptica bukavaca (Botaurus stellaris). Po staništu gdje žive bukavci, jer su plodna tijela slično dobro maskirana.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je široko konveksan ili proširen, uglavnom je s više ili manje izraženom velikom grbicom na sredini, ponekad je i bez grbice, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s tankim, ljuskavim ostacima sivkastog ili sivkasto-smeđeg ovoja, često je baršunasta, ali je također izgleda sitno granulirana zbog pahuljastih ostataka ovoja, do ljuskava oko grbice, dok grbica ostaje gola, u starosti je ponekad potpuno gola, uvijek je tamnosmeđ do gotovo crnkasto-smeđ s crvenkastom nijansom, često je malo crvenkast na grbici, blizu ruba je ponekad svjetliji, gotovo sivkast zbog ostataka ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-3 mm debeo, ponekad je valjkast, uglavnom je zakrivljen, ponekad je malo zadebljan na bazi, u mladosti je čitav prekriven bjelkastim injem, kasnije je uglavnom crtast ili gol, osobito u starosti, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, isprva je krem, zatim je smećkast, crvenkasto-smeđ ili blago mesnatocrvenkast.

Listići: Umjereno su razmaknuti, oko 30-45 ih dopire do stručka, gotovo su slobodni do prirasli, nepravilni, trbušasti, isprva su bjelkasti do krem, zatim su slabo oker-sivkasti, crvenkasto-smeđi do skoro boje klobuka, često su s maslinastom nijansom, na ozlijeđenim mjestima su crvenkasti, veoma su lomljivi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica ili čak tamnija.

Spore: Bademaste, jajolike ili u obliku sjemenke jabuke, ponekad su ulegnute na sredini, tupe do gotovo zašiljene na jednom kraju, glatke, 6.9–10.1 x 4.4–6.0 μm, Me = 8.4 x 5.3 μm, Q = 1.3–1.8, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, kod nekih su primjeraka rijetko i 2-sporne, a tada s mnogo većim sporama, 22–30 × 7–9 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih batinastih, valjkastih iligotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 36–71 μm x 9–18 μm, gotovo su trbušaste, vretenaste, također su valjkaste ili oblika boce, često su s uglavnom suženim glavičastim kratkim ili duljim vratom i uglavnom s kratkim stalkom na bazi, vrh je općenito širok i bogat kristalima, stijenke su debljine 1 μm na zadebljanom dijelu i 2 μm na vratu, ponekad su ispunjene amorfnim žućkastim sadržajem, svijetložute s 3% KOH, cheilocistide su češće malo deformirane i sa suženim vratovima, veličinom su slične pleurocistidama, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–12 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širokim do 22 μm, epicutis je kod mladih primjeraka ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima (koji pripadaju ostacima ovoja), caulocistide su rijetke i prisutne samo blizu krajnjeg vrha stručka, 30–55 × 10–15 μm, vretenaste, trbušaste ili deformirane, vrh je obično s kristalimak, stijenke su debljine 0.5 μm na zadebljanju i 1.5 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, izmiješane su s hifoidnim elementima i obilnim različito oblikovanim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bjelkasto do blago vodenasto sivkasto u klobuku, bjelkasto do blago mesnatocrvenkasto ili ružičasto u stručku, osobito kada ma nagnječen ili prerezan, osušeno je crno-smeđe bez slabe crvenkaste nijanse u klobuku, a svjetlije u stručku, ne pocrni; miris nije izražen ili je na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na vlažnim, provodnjenim i močvarnim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, a vjerojatno i johom ili topolom, te trskom (Phragmites communis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, ekstremnoj lomljivosti i stručku koji je samo rijetko prekriven pahuljama na krajnjem vrhu. Klobuk je tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ, rijetko je crvenkastiji na sredini, stručak je sa jedva uočljivim sitnim injem na tamnijoj osnovi, dobro je zamaskirano i lako ga je previdjeti. Površina je baršunasta i sitno granulirana zbog sitnih pahuljastih ostataka ovoja, do ljuskava oko grbice. Listići su često s maslinastom nijansom uz rub klobuka, listići i stručak su ponekad blago crveni na oštećenim mjestima. Stanište je vrlo vlažno uz vrbame i trske u blizini. Spore su prosječno manje od 9 μm, a cheilocistide su prosječno manje od 60 μm. Cistide su često sa suženim gotovo glavičastim vratovima. Zbog ove se kombinacije značajki ne može zamijeniti ni s jednom drugom poznatom cjepačom. Jedna od rijetkih, donekle sličnih vrsta je perutasta cjepača (Inocybe furfurea), koja može biti prilično male veličine, površina može biti ljuskava, a spore su prosječno manje od 9 μm. Meso stručka i listića mogu ponekad pocrvenjeti. međutim, perutasta cjepača nikada nema gotovo u potpunosti crnkaste klobuke s crvenkastom sredinom, niti baršunastu površinu prekrivenu sitnim pahuljastim ostacima ovoja, što je tipično za opisanu vrstu. Osim toga, stanište perutaste cjepače je drugačije, često se pronađe u parkovima ili na travnjacima i često je povezana s hrastom. Vrlo rijetko se pronađe u blizini vrba u okolini, ali nikada samo s vrbama i nikada na vlažnom tlu. Nadalje, boja listića je kod perutaste cjepače drugačija, u mladosti su upadljivo bjelkasti i stoga često u jakom kontrastu s crvenkastim stručkom. Stručak je obično prilično krut i uglavnom u potpunosti pahuljast, iako rijetko na donjoj polovici, a cheilocistidei su dosta promjenjivog oblika, često su gotovo valjkaste ili deblje i vrećastije. Prilično je slična i Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), kod koje je stručak pahuljast samo blizu vrha, caulocistide su prisutne na čitavoj površini stručka, isko ponekad rijetko, cheilocistide su drugih dimenzija, a meso i/ili listići kod nekih primjeraka na nagnječenom mjestu blago pocrvene ili postanu smećkasti. Na istom vlažnom staništu često se pronađu Inocybe salicis, koja je mnogo svjetlije boje, a stručak je u potpunosti pahuljast, te nakostriješena cjepača (Inocybe squarrosa), koja ima svijetlosmeđi klobuk prekriven obilnim bjelkastim ostacima ovoja i kraće cheilocistide, s tankim stijenkama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.