MANIEROVA PEČURKA
Agaricus menieri Bon
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus menieri Bon (GBIF ID 5455280)
Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi. Klobuk: 4-8 (12) cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, na dodir požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska. Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, na dodir ili trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, u obliku je narukvice, ako se protrlja požuti. Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi. Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa. Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na anis ili čisto na fenol, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen. Kemijske reakcije: Reakcija na Schaefferovu otopinu je negativna, površina plodnog tijela u dodiru s KOH postane svijetložuta. Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum). Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.