VELIKA MARTINČICA

Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Infundibulicybe

Engleski naziv: Trooping Funnel

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se; najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.

Stručak: 6-15 (17) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja; smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.

Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm; najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.

Spore: Kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, nisu amiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q=1-1.66, N=30, Me=7.36 x 5.7, Qav=1.29; otrusina je bijela.

Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprofit tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.

Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili je ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.

MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Infundibulicybe

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini; blijedožućkast, krem-oker ili je svijetlosmećkast, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 0.8-1 (1.2) cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi; krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Spore: Eliptične do bademaste, prozirne, (3.3) 3.7 - 4.9 (6.2) × (2.3) 2.5 - 3.5 (4.6) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (2.2), N = 120, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.