CRESKI VRGANJ

Suillellus adonis (Pöder & H.Ladurner) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: Po Adonisu. Po ljepoti ove gljive, koja je dobila ime po grčkom bogu ljepote. Adonis je po grčkoj mitologiji imao mladenački lijep izgled koji je osvojio srca božica Afrodite i Perzefone.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Suillellus

Klobuk: 3-15 (17) cm širok, ljepljiv; crvenkast, crvenkasto-smeđ, narančast, narančasto-crvenkast, ružičasto-oker, ružičasto-smeđ, na dodir pomodri, baršunast, rub je često crvenkasto-narančast.

Stručak: 5-13 (16) cm visok i 2-4 (6) cm debeo, žut, na pritisak poplavi, pri dnu je s crvenkastim mrljama.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, otvor cijevčica je crven do narančast, dno je žuto; cjevčice su do 17 mm duge, lako se odvajaju od podnice klobuka, žute, na pritisak poplave.

Spore: Eliptične, glatke, 9-14 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žuto, na prerezu odmah postane crno-plavo, u dnu stručka je crvenkasto, debelo je do 25 mm; miris nije izražen ili je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, u travnatim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi uglavnom s hrastom crnikom ili crnim borom, na vapnenasto tlo, voli toplija područja, češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je nađena na malom pašnjaku uz rub šume hrasta crnike i posađenog crnog bora, na samo jednom lokalitetu, na otoku Cresu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Dosta je rijetka vrsta pa nema preciznih podataka o jestivosti, a osim toga eventualno može uzrokovati i alergijske reakcije pa se nikako ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Meso na prerezu karakteristično postane crno-plavo, a u dnu stručka crvenkasto, a raste samo u mediteranskim područjima.

Suillellus comptus - created on November 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

UGLAĐENI VRGANJ

Suillellus comptus (Simonini) Vizzini, Simonini & Gelardi

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Suillellus

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, suh; maslinasto-smeđ, mjestimice je ružičasto pjegav, na dodir trenutačno poplavi, baršunast, rub je dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-12 cm visok, najprije je trbušast, poslije je valjkast, na sredini je deblji, na samoj je bazi šiljast; na gornjem dijelu i na bazi je crvenkast, na dodir trenutačno poplavi, mrežica nije izražena, sitno je zrnast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, smeđe s blagom su crvenkastom nijansom, narančaste ili narančasto-smeđe; cjevčice su kratke, slobodne, žuto-maslinaste, na presjeku i na pritisak poplave.

Spore: Eliptične, glatke, 10-17 x 5-7 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, žuto-maslinasto, na presjeku naglo mramorirano poplavi, nakon nekog vremena postane prljavo žuto-oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Uglađeni je vrganj rijetka vrsta. Na prvi pogled neodoljivo podsjeća na queletov vrganj (Suillellus queletii) koji ima opekastocrvenkasti klobuk i crveno meso u bazi stručka. Osim toga uglađeni vrganj ima znatno nepravilniji rast, a klobuk je u mladosti gotovo spljošten.

MREŽASTONOGI VRGANJ (KOVARA)

Suillellus luridus (Schaeff.) Murrill

Etimologija: luridus (lat.) = prljavo. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Suillellus

Engleski naziv: Lurid Bolete

Klobuk: 3-15 (22) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, skoro je gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i sluzav; prilično je promjenljive boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili je maslinast, baršunast, na pritisak poplavi, između mesa i cjevčica je crven.

Stručak: 4-20 cm visok i 1-5 cm debeo, pun, najčešće je valjkast, na vrhu je tanji; osnova je žuta, na vrhu je narančast, često je s crvenkastom nijansom, prekriven je s istaknutom crvenkastom, crvenkasto-smeđom ili tamnosmeđom mrežicom, na bazi je obično tamniji i s crvenkastim mrljama, u mladosti je kao kod baršunastog vrganja (Neoboletus praestigiator).

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okrugle, najprije su žute, zatim su žuto-narančaste do gotovo tamnocrvene; cjevčice su slobodne ili zaokružene uz stručak; crvene, na prerezu ili na dodir poplave, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Eliptične, (10) 10.4 - 13.1 (14.2) × (4.1) 4.7 - 5.8 (6.9) µm, Q = (1.7) 2 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 12.5 × 5.6 µm, Qe = 2.2; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, žuto do sivkasto-žuto, na prerezu odmah postaje plavo-zelenkasto, zatim crno-plavo, u dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom postane narančasto-oker, sa željeznim sulfatom pozeleni, a kožica klobuka postane plavo-zelena, dok s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenačko tlo; dosta je raširena vrsta u Istri i Hrvatskom primorju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije pripremanja je poželjno gljive prokuhati i odliti vodu. Dugo se smatralo da je otrovna, jer mijenja boju, međutim po kvaliteti je ravna ostalim gljivama iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Vjeruje se da ljudi koji vrlo rijetko piju alkohol, a iznimno su popili alkoholno piće uz jelo od ovih gljiva, iznenada može zaboljeti želudac. Iako nije otkriven toksin koprinin, kao što je onaj koji se nalazi u koprenkama, ipak kod pojedinaca izaziva trovanje sa simptomima sličnim kao kod antabusnog sindroma trovanja. Ako se nakon pijenja alkohola doista osjećate loše ili imate gastrointestinalne probleme, tijek je obično bezopasan i simptomi nestaju nakon nekoliko sati. Oštećenja organa nisu poznata niti se očekuju. Kako kod trovanja gljivama svi reagiraju drugačije vrijedi pravilo da se uvijek potraži liječnička pomoć jer samo liječnik može odlučiti je li liječenje potrebno ili ne.

Napomena: Jedna je od varijacija kaukaske kovare (Suillellus caucasicus), a po karakteristikama je bliži queletov vrganj (Suillellus queletii), jer ima i meso na bazi stručka crvene boje. Od queletovog vrganja je odvaja izražena mrežica na stručku. Ako se ne pazi na mrežicu može se zamijeniti s baršunastim vrganjem od kojeg se razlikuje po mesu koje je ispod himenija slične boje kao rupice i cjevčice, dok je kod baršunastog vrganja meso tipično žute boje, te također ima redovito crvljivi stručak od čega potamni.

LAŽNA (CRVENOMREŽASTA) KOVARA

Suillellus mendax (Simonini & Vizzini) Vizzini, Simonini & Gelardi

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Suillellus

Klobuk: 3-15 (22) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, skoro je gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, nije ljepljiv; prilično je promjenljive boje, tamnosmeđ, tamnocrven, sivkasto-smeđ ili je maslinasto-smeđ, rubni je dio najčešće crven, u starosti izblijedi do smeđih nijansi, baršunast.

Stručak: 4-20 cm visok i 1-5 cm debeo, pun, najčešće je valjkast, ponekad je zakrivljen, na bazi je najčešće sužen; žućkast, gornji je dio žut, crven ili karmin-ljubičast, najvećim je dijelom crvenkast ili narančasto-crven, prema dnu je tamniji, prekriven je istaknutom tamnocrvenkastom mrežicom.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okrugle, najprije su maslinaste, zatim su narančaste do narančasto-crvene; cjevčice su slobodne ili zaokružene uz stručak, žute su ili žuto-zelene, na prerezu ili na dodir poplave, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Vretenaste, (11.9) 13.4 - 15.9 (17.7) × (4.5) 5 - 5.8 (6.9) µm, Q = (2.1) 2.5 - 3.1 (3.4), N = 60, Me = 14.8 × 5.4 µm, Qe = 2.8; otrusina je zlatnožuta do žuto-maslinasta.

Meso: Debelo, čvrsto, žuto do krem-žuto, na prerezu odmah postaje sivo-plavo-zelenkasto, zatim crno-plavo, u stručku vinskicrveno, a pri dnu stručka crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, šumskim čistinama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, hrastom i bukvom, voli vapnenačko tlo, češća je na mediteranskom području. Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije pripremanja je poželjno gljive prokuhati i odliti vodu. Dugo se smatralo da je otrovna, jer mijenja boju, međutim po kvaliteti je ravna ostalim gljivama iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Vjeruje se da ljudi koji vrlo rijetko piju alkohol, a iznimno su popili alkoholno piće uz jelo od ovih gljiva, iznenada može zaboljeti želudac. Iako nije otkriven toksin koprinin, kao što je onaj koji se nalazi u koprenkama, ipak kod pojedinaca izaziva trovanje sa simptomima sličnim kao kod antabusnog sindroma trovanja. Ako se nakon pijenja alkohola doista osjećate loše ili imate gastrointestinalne probleme, tijek je obično bezopasan i simptomi nestaju nakon nekoliko sati. Oštećenja organa nisu poznata niti se očekuju. Kako kod trovanja gljivama svi reagiraju drugačije vrijedi pravilo da se uvijek potraži liječnička pomoć jer samo liječnik može odlučiti je li liječenje potrebno ili ne. Moguće je da se određene tegobe javljaju samo kod mrežastonogog vrganja (Suillellus luridus).

Napomena: Slični su mrežastonogi vrganj i otrovni lijeponogi vrganj (Caloboletus calopus) sa žućkastim cjevčicama ili jako otrovni sotonski vrganj (Rubroboletus satanas) s bulbozno zadebljanom crvenom bazom stručka i crvenkastim cjevčicama. Moguća je i zamjena s vrlo dobrim jestivim vrganjima kao što su baršunasti vrganj (Neoboletus praestigiator) koji nema mrežicu na stručku i queletov vrganj (Suillellus queletii).

Exsudoporus permagnificus - created on September 2020 in Castellón, Spain by jorgemartin71

VELIČANSTVENI VRGANJ

Suillellus permagnificus (Pöder) Blanco-Dios

Taksonomija: per- (lat) = izuzetno, veoma + magnificus (lat.) = veličanstven, prelijep. Po izgledu

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Suillellus

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen; narančasto-crven, tamnocrven, crveno-smeđ do ljubičasto-crven, sitno je baršunast ili gladak, na ozlijeđenim mjestima postaje crno-plav, rub je nepravilno valovit.

Stručak: Valjkast, na bazi je sužen, više je ili manje korjenast; žućkast, prema dolje je blijedocrvenkast, tamnocrven ili ljubičasto-smeđ, crvena mrežica je dobro razvijena, površina stručka na najmanji dodir brzo i jako pomodri.

Rupice/cjevčice: Žuto-narančaste ili narančasto-crvene, na rubu klobuka su bljeđe, cjevčice su žute, na pritisak ili na ozlijeđenim mjestima poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, nisu amiloidne, 13-16 x 5.5-6.5 µm, Q = 2.2-2-3; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je žuto-ružičasto, na prerezu jako poplavi pa poslije izblijedi; miris nije izražen, a okus je blag ili malo kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom i hrastom crnikom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slični su purpurnožuti vrganj (Rubroboletus rhodoxanthus) i tamnopurpurni vrganj (Imperator rhodopurpureus), kojima klobuk nije tako izražene crvene boje.

QUELETOV VRGANJ (GLATKONOŠKA)

Suillellus queletii (Schulzer) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae/ Suillellus

Engleski naziv: Deceiving Bolete

Klobuk: 5-15 (25) cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije je raširen i spljošten, sjajan, gol; dosta je promjenljive boje, žut, žuto-maslinast, žućkasto-narančast, narančast, narančasto-crven, crven, vinskicrven, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, mjestimično gubi boju, baršunast, na pritisak poplavi.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast ili batinast, ponekad je korjenast; blijedožut do žut, prekriven je finim blijedonarančastim, narančastim, crvenkasto-narančastim ili blijedocrvenim zrncima, prema bazi je vinskicrven, sa uzdužnim je žlijebovima po površini, bez tragova mrežice, na dodir brzo poplavi.

Rupice/cjevčice: Crvene do narančasto-crvene ili narančaste; cjevčice su blijedožute do žute s maslinastom nijansom, na pritisak poplave.

Spore: Vretenaste, 8.8-15.2 x 4.4-7.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, blijedožuto do limunastožuto, na dnu stručka je vinskicrveno, na prerezu brzo poplavi, nakon nekoliko sati plavilo nestane i razvija se žućkasta nijansa; miris nije izražen ili je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom izvrsne kvalitete, ali se prvo mora dobro prokuhati, odliti voda i tek nakon toga pripremati.

Napomena: Ovaj vrganj nema mrežicu na stručku i karakteristične je crvene boje na bazi stručka. Slična izblijedjela zelenjača (Neoboletus luridiformis) ima blijedožuti klobuk. Moguća je zamjena s baršunastim vrganjem (Neoboletus praestigiator) ili mrežastonogim vrganjem (Suillellus luridus) od koje se razlikuje po tome što je ispod površine žut, a ne narančast.