Ukupno vrsta gljiva: 1879

Uvijače

Plodna tijela su mesnata, u mladosti konveksna, a kasnije otvorena ili lijevkasta; površina klobuka je po vlažnom vremenu mazava i prilegnuto čehava ili baršunasta; listići se dugo spuštaju po stručku koji je kod pojedinih vrsta u jednom dijelu jako baršunast (Paxillus atrotomentosus). Predstavnici su: osjetljiva uvijača (Paxillus involutus) i tankonoga uvijača (Paxillus filamentosus).

Paxillus filamentosus

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

JOHINA UVIJAČA

Paxillus filamentosus Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Paxillaceae / Paxillus

Engleski naziv: Velvet Rollrim

Klobuk: 4-11 (15) cm širok, dosta mesnat, jako ulegnut, poput lijevka; žuto-smeđ, smeđ do sivo-smeđ, često je prekriven tamnosmeđim čehama, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je narebran i nepravilno zakrivljen.

Stručak: 5-6 cm visok i 0.6-1 cm debeo, kratak, pun, tanak, slabašan, prema dnu je tanji, obično je savijen, manje ili više ekscentrično spojen sa klobukom; žućkast, kasnije je smeđ do crvenkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Prilično su gusti, uski, spuštaju se po stručku, nisu anostomozirajući, lako se uklanjaju; svijetložuti, kasnije su žuto-smeđi do žuto-crvenkasti, u starosti su tamniji i s mrljama po površini, na pritisak postanu tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, s grlićem, 5.5-8.5 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo do žuto-smeđe, nešto je tamnije u stručku, na prerezu postane žuto do smeđe; miris nije izražen ili je malo kiselkast, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Listići i meso u dodiru s kalijevom lužinom trenutno posmeđe, dok meso s gvajakolovom tinkturom ubrzo postane tamnozeleno, a sa željeznim sulfatom postane blijedozeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u vlažnim aluvijalnim šumama, najčešće u simbiozi s johom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta. Uzrokuje gastrointestinalne poremećaje, slabost i pospanost. Ne mogu se isključiti alergijske reakcije i rizik od krvarenja i oštećenja bubrega. Sadrži i tvari koje uzrokuju pomućenje svijesti, paralizu, znojenje i suženje zjenica, slično teškom muskarinskom sindromu trovanja. Protumjere su potražiti hitnu liječničku pomoć.

Napomena: Moguća je zamjena s vrlo sličnom običnom uvijačom (Paxillus involutus). Međutim, nema određenih detalja po kojima bi se razlikovala od slične vrste, osim staništa i mikroskopskih karakteristika. Redovito se nalazi na staništu uz potoke ispod joha.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1063. Johina uvijača (Paxillus filamentosus (Scop.) Fries), Sinonimi: Paxillus leptopus Fr., Paxillus rubicundulus Orton

  2. Paxillus filamentosus Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5239995

Paxillus involutus

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

OBIČNA UVIJAČA

Paxillus involutus (Batsch) Fr.

Etimologija: involutus (lat.) = prevraćeno unatrag, podvrnuto. Po jako podvijenom rubu klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Paxillaceae / Paxillus

Engleski naziv: Brown Roll-Rim

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, sredina je na početku malo tupo ispupčena, brzo se ulegne i postane lijevkast, po vlažnom je vremenu je mazav i sluzav, a po suhom je vremenu sjajan; žuto-smeđ, žućkasto-ružičast, smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, na dodir potamni, gladak je do baršunast, rub je dosta podvijen pa se ispravi, dosta je narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast, često se sužava prema bazi, često je malo ekscentrično spojen u odnosu na klobuk; blijedokremast, žućkast, oker, smeđ do sivo-smeđ, u starosti je crvenkasto-smeđ, na ozlijeđenom mjestu ili na dodir brzo postane tamnosmeđ, u starosti se i bez dodira stvaraju tamnosmeđe mrlje, sitno je dlakav.

Listići: Veoma su gusti, račvasti, spuštaju se po stručku na koji su jamasto spojeni, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, žuto-smeđi, svijetlosmeđi, tamnomaslinasti do maslinasto-smeđi, na dodir postanu tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 5-7 µm; otrusina je žuto-smeđa, smeđa, rđastosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, često je gotovo bjelkasto, žuto ili žuto-smeđe, kasnije je smeđe, na prerezu brzo posmeđi; miris je lagano kiselkast, na voće, a okus je lagano kiselkast i trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno pozeleni, dok s anilinom najprije postane žuto-narančasto, zatim narančasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, svim tipovima šuma, uglavnom u crnogoričnim šumama, rjeđe u bjelogoričnim šumama, po šumskim čistinama, rubovima šuma i parkovima, a ponekad i na trulim panjevima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - U mnogim knjigama piše da je jestiva, ali u novijoj literaturi piše da je bezuvjetno otrovna ili čak smrtno otrovna, sirova je jako otrovna. Učestalo konzumiranje ove vrste uzrokuje smrtonosna trovanja. Prema Tintlingu gljiva sadrži acetilkolin, muskarin, betan i histamin. Sporno je da li, i u kojoj mjeri, sadrži muskarin. U Njemačkoj je 2012. godine zabilježen jedan slučaj u kojem je došlo do teškog trovanja u Passau s nedovoljno kuhanim običnim uvijačama. Peteročlana je obitelj završila na intenzivnoj njezi s teškim trovanjem. U istočnoj se Europi ova gljiva jede dobro kuhana. Stoga se klonite suhih istočnoeuropskih gljiva nejasnog podrijetla. Uzrokuje gastrointestinalne poremećaje, slabost i pospanost. Ne mogu se isključiti alergijske reakcije i rizik od krvarenja i oštećenja bubrega. Sadrži i tvari koje uzrokuju pomućenje svijesti, paralizu, znojenje i suženje zjenica, slično teškom muskarinskom sindromu trovanja. Protumjere su potražiti hitnu liječničku pomoć.

Napomena: Najvažnija je karakteristika za prepoznavanje ove vrste ta što na meso ili listići pritisak posmeđe. Neuglednog je izgleda zbog svoje prljavosmeđe boje. Jako se mijenja nakon što se ubere, svijetlooker do žuto-narančaste boje postaju tamnosmeđe do crveno-crne, čak i na mjestima koja se ne dodirnu. Slična je johina uvijača (Paxillus filamentosus), koja ima žuti i čehasti klobuk, te baršunastu i često ispucalu kožicu. Dio je skupine s baršunastom uvijačom (Tapinella atrotomentosa) koja je izuzetno velikih dimenzija i ima tipično baršunasti i crni stručak.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1062. Obična uvijača (Paxillus involutus (Batsch) Fries)
  2. Paxillus involutus (Batsch) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5240002

IDI NA VRH