LJUSKAVI KUŠTRAVAC

Strobilomyces strobilaceus (Scop.) Berk.

Etimologija: strobylos (gr.) = borov češer. Po izgledu čeha.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Strobilomyces

Engleski naziv: Old Man of the Woods

Klobuk: 3-10 (20) cm širok, prvo je gotovo loptast, zatim je konveksan ili izravnat, suh; prekriven velikim trokutastim ili višekutnim tamnosmeđim, sivo-smeđim do crno-smeđim dlakavim ljuskama na bijeloj osnovi, koje dosežu do samog ruba i prelaze ga pa rub izgleda široko nazubljen.

Stručak: 8-15 (17) cm visok i 1-3 cm debeo, dug, čvrst, pun, valjkast; sivo-smeđ, crno-smeđ, na gornjem je dijelu svjetlije sive boje, čehast je poput klobuka, dosta je vlaknast, s izraženom je prstenastom zonom.

Rupice/cjevčice: Velike, višekutne, bjelkaste su ili sive; cjevčice su duge, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, također su prirasle za meso klobuka, bjelkaste su pa sive, na pritisak najprije pocrvene, zatim pocrnu.

Spore: Kuglaste, rijetko široko eliptične, gusto bradavičave, bradavice su visoke 0.6-1 µm, imaju istaknut apiculus, (8.7) 10.2 - 12 (13.9) × (8.3) 9.3 - 11.3 (12.2) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 11.1 × 10.2 µm ; Qe = 1.1; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, malo je žilavo, osobito u stručku, bjelkasto, na presjeku ubrzo pocrveni, poslije pocrni; miris je malo kiselkast, a okus je blag, malo je bljutav.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije pocrveni pa zatim posmeđi, s gvajakovom tinkturom poplavi, a s fenolanilinom postane ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, grabom ili kestenom; dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada jer je meso kasnije jako vlaknasto. Bljutavog je okusa i sadrži određene tvari koje mogu izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.

Napomena: Površina je upadljivo dekorirana, jednako i po klobuku i po stručku, a dekoracija sliči površini češera po čemu je i dobila ime. U šumama jele (oko dvorca Trakošćan) raste slični kuštravac, dosta je čehastiji, tvrđi, a meso na presjeku postane crnkasto, a plodno tijelo je skoro crne boje. Vjerojatno je nejestiv.