Calonarius arcuatorum - created on October 2015 in Crots, France by Nicolò Oppicelli

SVEDENA KOPRENKA

Calonarius arcuatorum (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: arcuatus (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka. Po zakrivljenom stručku?

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Arched Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je konveksan pa konveksno-raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a sjajan po suhom vremenu; lijepe je narančasto-smeđe ili oker-smeđ eboje s mesnatoružičastim tonom, u starosti postane urašteno vlaknasto-pahuljast; rub je uvijek podvrnut, često s ostacima ljubičastog ovoja.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1.4-2 cm debeo, valjkast, pun, na bazi se naglo kao obrubljeno širi u gotovo plosnati gomolj; bjelkast, okerast, pri vrhu je plavkasto-ljubičast, a na bazi prekriven rđastosmeđim prahom od spora, rub bulbe je ljubičast, u starosti se na stručku ističe duga vlaknasta koprena smećkaste boje.

Listići: Gusti, prirasli su s kukicom na stručak, prilično su široki, jednako su široki kao debljina klobuka; u mladosti su blijedoljubičasti, a kasnije ljubičasto-smeđi i u starosti rđastosmeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 10-14 x 6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto je i s ljubičastom ili okerasto-ljubičastom nijansom; miriše ugodno na voće, na jabuke iili kruške, a okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-ružičasto, a kožica klobuka poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta Cortinarius dibaphus koja se u mladosti ističu krasnom ljubičastom bojom klobuka i listića, a raste u crnogoričnim šumama. Naša vrsta razlikuje se od navedene vrste po kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom pri kojoj se meso i listići različito oboje. Listići su karakteristično ljubičasto-smeđi.

TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, poluloptast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu je suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa ispružen; žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim urasštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm debelo, a u bulbi do 2.8 cm, bulba je obrubljena i trokutasta, malo sluzav; žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamnomaslinastozelen, donji je dio bulbe limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm; najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamnomaslinastozeleni.

Spore: Eliptične, limunaste, sa sitnim i malobrojnim bradavicama, 9-12 x 5-6 µm; bazidiji 30-34 x 6-8 µm; otrusina je rđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaeffer), a u dodiru s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Cortinarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii) koja je čitava žuta.

LIMUNASTA KOPRENKA

Calonarius citrinus (J.E.Lange ex P.D.Orton) Niskanen & Liimat.

Etimologija: citrus (lat.) = vrsta limuna (Citrus medica), limunastožuto Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan je pa raširen, često je ulegnut na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica je jasno mazava; žuto-zelenkast ili je ponekad svjetliji, na sredini je često smećkasto-zelenkast, manje-više smećkasto čehast, rub je smećkasto vlaknast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, uglavnom je duguljast, s prilično je širokom obrubljenom bulbom na bazi; svijetložut do žućkasto-zelen, prekriven žućkastim vlakancima, uočljiva je rđastosmeđa prstenasta zona, vrh je bjelkast, rđastosmeđ i prekriven bijelim nitima micelija na bazi.

Listići: Prirasli su na stručak ili se lagano spuštaju s kukicom, prilično su gusti; najprije su svijetložućkasti ili žuto-zelenkasti pa žuto-smeđi, tamnosmeđi ili rđastosmeđi; oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, limunaste do bademaste, bradavičave, (9) 9.2 - 11.2 (11.9) × (4.2) 4.9 - 5.7 (6) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.2 (2.6), N = 100, Me = 10.1 × 5.3 µm, Qe = 1.9; otrusina je svijetlosmeđa do rđastosmeđa.

Meso: Žuto-maslinasto, nešto je tamnije u stručku, u starosti smeđe, vlaknasto, lomljivo; miris je slabo izražen ili vrlo slab na papar ili svježe pečeni kruh, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zbog njezine rijetkosti nije poznato sadrži li orelanin, međutim preporuča se izniman oprez s koprenkama sa žutom bojom mesa, jer su neke vrste i smrtno otrovne.

Napomena: Ova koprenka nije velika rastom. Micelij je također žute boje.

Calonarius elegantior - created on September 2022 in Tara, Bajina Bašta, Zlatiborski, Serbia by Stevan Baluban

OTMJENA KOPRENKA

Calonarius elegantior (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: elegantior (lat.) = elegantno, otmjeno. Po obliku i boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Elegant Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, sjajan, kompaktan, mesnat, prvo je konveksan pa raširen ili malo ulegnut na sredini, gol, mazav; zlatnožut, žuto-smeđ ili okerasto-narančaste boje, tamniji je na sredini, vlaknast, rub je podvijen i raspucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, čvrst, robustan, valjkast, s odsječenom bulbom na dnu, više ili manje je izdužen; limunastožut, izražena prstenasta zona je sumporastožuta, opskrbljen je s blijedom koprenom pa rđaste boje od spora nakon čega izgleda vlaknasto.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, široki, slamnatožuti pa svijetložuto-maslinasti, u starosti rđastosmeđi, rub je zupčast.

Spore: Bademaste, 12-14.7 x 7-9.5 µm; otrusina je žućkasta do rđastosmeđa.

Meso: U osnovi je svijetložućkasto pa crvenkasto-smeđe, osobito u bulbi, kompaktno; miris nije izračen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad i prividno busenasto, najčešće u crnogoričnim šumama jele, na višim planinskim predjelima, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Biti na oprezu jer koprenke sa žutim mesom mogu biti vrlo otrovne.

Napomena: Slična zelenolistićava koprenka (Thaxterogaster scaurus) ima odsječenu bulbu.

NAJOTMJENIJA KOPRENKA

Calonarius elegantissimus (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Dapper Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije polukuglast, zatim raširen, za vlažna vremena jako mazav i sluzav, gol; žut, žuto-narančast, narančasto-crven ili narančasto-smećkast, sredina je tamnije pjegava.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, bulba do 4 cm široka, pun, lomljiv, baza je gomoljasto zadebljana, kasnije obrubljena; najprije svijetložućkast, zatim sumporastožut, uzdužno vlaknast od ostaka bijele koprene koja zbog poispadalih spora postane crveno-smeđa, ovoj na rubu bulbe najprije kremasto-žućkast, kasnije postane oker-smećkast, a donja je strana bulbe bijela do kremasta.

Listići: Najprije žućkasti i maslinasto nahukani, zatim smeđi, u starosti maslinasto-smeđi ili rđastosmeđi, prirasli, oštrica je malo pilasta.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 12.5-15.7 x 8-10.2 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto-oker ispod kožice klobuka, često natopljeno vodom sa sivom zonom iznad listića, u bulbi je žućkasto; miris ugodnog mirisa na voćne kolače ili pecivo, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, drugi kao nejestivu, a treći kao otrovnu pa je smatramo otrovnom. Preporučuje se vrlo veliki oprez zbog moguće zamjene sa smrtno otrovnim vrstama.

Napomena: Moguća je zamjena s raznim žutim, žuto-narančastim i narančasto-crvenim koprenkama koje imaju gomoljasto i obrubljeno gomoljasto zadebljanje na bazi stručka.

Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak; žuto-zelen, maslinastozelen do tamnomaslinast, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljenu bulbu oblika pehara, sluzav, sjajan; limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđe boje, cijelom dužinom je sitno vlaknast, prema bazi do bulbe je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm); u mladosti su svijetloljubičasti ili ljubičasto-plavkasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili rđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Spore: Limunaste, 11 x 6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je sve do bulbe je sumporastožuto, u bulbi je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je slatkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Cortinarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SJAJNA KOPRENKA

Calonarius meinhardii (Bon) Niskanen & Liimat.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, konveksno-raširen, rub se brzo izravna, mazav je i sluzav po vlažnom vremenu, a malo sjajan po suhom vremenu; sitno pustenasto-crtast, sa crvenkasto-smeđim čehicama na sumporastožutoj osnovi, osobito prema sredini, nema ih na rubu.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.2-1.7 cm debeo, pun, s debelom je jasno obrubljenom bulbom na bazi; žut, boje je klobuka, koprena je sumporastožuta, rđastosmeđ od poispadalih spora.

Listići: Žućkasti, maslinasto-žuti ili žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, gusti.

Spore: Kobasičaste, limunaste, bradavičave, 8.6-10.5 x 5.3-6.4 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Homogene je sumporastožute boje; jasnog je karakterističnog neugodnog mirisa kao kod sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum) ili ponekad miriše po preprženom kruhu, ne miriše na brašno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane tamnomaslinasto, a u dodiru s kalijevom lužinom poprimi tamnu crveno-smeđu ili crno-smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijevljeno nekoliko slučajeva teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako orelanin nije otkriven. Simptomi trovanja kasnili su nekoliko dana i to uglavnom nakon višekratne konzumacije. Čuvajte se koprenki sa žutim mesom jer su među njima i smrtno otrovne vrste. U starim se knjigama o gljivama ova vrsta čak navodila kao jestiva.

Napomena: Dio je skupine Splendens kojoj pripada i lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koju karakteristizira žuti ton klobuka, listića, stručka i mesa. Od sličnih vrsta se najlakše razlikuje uz pomoć kemijskih reakcija.

MIRISAVA KOPRENKA

Calonarius odorifer (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: odor (lat.) = miris + fero (lat.) = luka. Po mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Aniseed Webcap

Klobuk: 6-10 cm širok, konveksan, mazav, gladak; smećkasto-crvenkaste boje, tamniji na sredini, a zelenkast ili ljubičast na rubu.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, na bazi se nalazi obrubljena bulba; vlaknast, žuto-zelenkasto-blijed.

Listići: Gusti, odmaknuti su od stručka, više ili manje su široki; limunastožuti su pa ciglasto-cimetasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, kompaktno; miriše na anis, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična vrsta Cortinarius orichalceus kojoj meso ne miriše po anisu i ima bijelu boju mesa.

RIĐEMASLINASTA KOPRENKA

Calonarius rufo-olivaceus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno + olivaceus (lat.) = maslinaste boje, maslinasto. Po crveno-zelenkastoj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Mottled Webcap

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, mazav po vlažnom vremenu, a bez sjaja po suhom vremenu; vinskicrven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, ponekad je sa sivo-zelenkastim nijansama, prema rubu je svjetliji, rub je dugo vremena podvijen i s dlakavim ostacima koprene.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.1-1.2 cm debeo, pun, s jasno je obrubljenom bulbom; bjelkast, s blijedoljubičastim, ružičasto-ljubičastim ili zelenkastim tonom, rub bulbe je mjestimično crvenkast ili ljubičast, sa izraženom je rđastosmeđom prstenastom zonom.

Listići: Široki, tanki, prilično su gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je u starosti valovita i nazubljena; žućkasti, žućkasto-maslinasti, s ljubičastom nijansom, u starosti oker-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Bademaste, krupno bradavičave, (10) 10.3 - 12.6 (14.6) × (5.2) 5.7 - 6.7 (7.4) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 11.4 × 6.2 µm, Qe = 1.8; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, u klobuku je blijedo ljubičasto u klobuku, u donjem je dijelu blijedo crvenkasto do svijetloljubičasto; miriše na svježi kvasac, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnozeleno pa crveno-smeđe, a u dodiru s gvajakom smećkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i graba, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Orichalceus koju karakteriziraju izražena žuta ili kestenjastosmeđa boja, žuti listići, bulbozno-obrubljeni stručak, te reakcija mesa koje u dodiru s kalijevom lužinom pozeleni.

Calonarius saporatus - created on September 2019 in Val di Pertie, Ravascletto, Italy by Marco Floriani

BLISKA KOPRENKA

Calonarius saporatus (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: sapor (lat.) = ukus, okus. Po slatkastom okusu mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Stately Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, konveksan pa raširen, rub je podvijen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a suha i sjajna po suhom vremenu; oker-smeđ, smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-narančast, površina je čehasta od ovoja, rub je svjetliji, maslinasto-žut i dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, s debelom je obrubljenom i odsječenom bulbom na bazi; bjelkast do žućkasto-okerast, rub bulbe je često smećkast, a donji dio bjelkast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli, široki, oštrica je nazubljena i vijugava; okerasti, svijetlosmećkasti ili sivo-smeđi, mjestimično sa žuto-okerastim mrljama.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 9.5-14 x 5.5-7 µm; otrusina je rđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do sivkasto, u vrhu stručka i iznad listića je vodenasto, čvrsto; miris je neodređen, slab na slatko pecivo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom ili smrekom, voli suha mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo loše kvalitete.

Napomena: Treba biti izuzetno pažljiv pri konzumiranju opisane vrste, jer u ovom rodu ima dosta sličnih otrovnih vrsta žute ili žuto-narančaste boje kojima je meso uglavnom žute boje, dok opisana vrsta ima bjelkastu boju mesa.

ŽUMANJČANA KOPRENKA

Calonarius splendens (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po sjajnoj ili svijetloj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Splendid Webcap

Klobuk: 2-10 (12) cm širok, pravilno je konveksno-kružan pa se manje ili više izravna (i kod razvijenih gljiva je jedva malo spljošteniji), u ranoj mladosti je s kratko podvijenim rubom, inače je rub oštrokutan i ovješen, mesnat, površina je glatka i ljepljiva, a osušena blistava; limunastožut, sumporastožut ili malo zelenkast, sredina je blago narančasta ili smeđo-crvenkasta od narančastog ovoja, uglavnom se raspuca na ljuskice.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.7-1.5 (2) cm debeo, bulba je 1.3-2.5 cm široka, bulba je u mladosti gotovo ravno i široko obrubljena, ali se kao i stručak rastom se produljuje i stanjuje, kod odraslih primjeraka s gornje strane nije vodoravna, već kosa i sve zaobljenija, kruškolikog je oblika; limunastožut, koprena je limunastožuta, s vlaknastim ostacima koprene koji su rđastosmeđi od praha spora, ostaci micelija na bazi su jasne sumporastožute boje.

Listići: Ravno su prirasli s uskim jarkom, gusti, tanki, osrednje su široki (do 7 mm), sužavaju se prema stručku; oštrica je cjelovita i ponekad malo valovita; žuti, kasnije su maslinasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Bademaste, išarane tamnijim bubuljicama, malo nabrane, a nekad i s uljnim kapljama, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: U svim dijelovima je blijedožuto, limunastožuto ili malo smećkasto-zelenkasto, u mladosti je u gornjoj polovici klobuka i u bulbi svjetlije blijedožute boje i s rđastim mrljama, debljine je do 1.5 cm, čvrsto; miris je neugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu zelenkasti i smeđo-zeleni, meso s talijem postane maslinasto-crno pa crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom cerom, a ponekad i meduncem, voli vapnenasto tlo. Iako nije baš česta vrsta, najčešće se pronalazi u Lici, Gorskom kotaru i Hercegovini, isto tako i u parku Tuškanac usred Zagreba.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je kao i sve vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa. Prijavljeni su slučajevi teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega, sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako ovaj toksin nije otkriven. Ovdje je u pitanju sličan ili nešto drugačiji bubrežni toksin (nefrotoksin). Simptomi su nešto blaži od simptoma drugih smrtno otrovnih koprenki. Liječenje je u slučaju trovanja isto kao i kod pupavki.

Napomena: Opisana je koprenka po izgledu dosta teška za determinaciju, jer postoji dosta sličnih vrsta. Žute je boje i s izraženom zelenkastom bojom mesa, ali samo uz površinu, raste uglavnom ispod bukve. Slična je limunasta koprenka (Cortinarius citrinus), razlika je u nijansi žutoga, koja je limunastožuta dok je kod koprenke zlatke zlatnožuta, sumporasta ili oker. Jestiva zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) nema izraženu ni bulbu ni koprenu, a koje imaju sve opasne vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa.

Calonarius sulfurinus - created in Finland by Tapio Kekki

SUMPORASTA KOPRENKA

Calonarius sulfurinus Bidaud & Reumaux

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, zatim raširen i malo ispupčen, po vlažnom vremenu je jako mazav; oker-žut i mjestimice smeđe pjegav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, osnova je obrubljeno bulbozno zadebljana, uzdužno smeđe vlaknast.

Listići: Prirasli, oštrica je sitno nazubljena, žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, 11.5-13 x 6.5-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Sumporastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u blizini crnike (Quercus ilex).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Moguća je zamjena sa žumanjčanom koprenkom (Cortinarius splendens), koja je također otrovna vrsta sa mogućim smrtnim ishodom.