Terfezia arenaria - created on April 2018 in Provincia di Carbonia-Iglesias, Italy by Davide Puddu

SREDOZEMNA GOMOLJAČA

Terfezia arenaria (Moris) Trappe

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Terfezia

Engleski naziv: Moroccan Desert Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto je ili kruškoliko, na bazi ima kratki sterilni produžetak, glatko; najprije je bjelkasto, poslije postane žuto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, peridij je često ispucan.

Spore: Kuglaste, grubo bradavičave ili tupo zvjezdaste, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno je bjelkasto, a poslije smećkasto, isprepleteno je s bjelkastim žilicama te ima mramorirani izgled, fertilne su zone nepravilno ograničene; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto (ožujak - srpanj) podzemno u priobalnim mediteranskim područjima i na polupustinjskim terenima u unutrašnjosti, u sjevernoj Africi i Španjolskoj, osobito ispod hrastova i borova te u blizini biljaka iz roda sunčanica (Helianthemum spp.).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sredozemna ili pješčana gomoljača poznata je iz antičkih vremena. Sakuplja se osobito na Cyrenaiki i na otoku Lesbosu, a dobro je poznata u islamskim zemljama pod imenom Terfaz. Primjerci ove gomoljače su se pojavili na determinaciji gljiva u gljivarskom društvu "Kamilo Blagaić" u Zagrebu, a doneseni su iz Maroka. Po staništu i boji su najsličnije sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis), koja ima bijelo-ružičasto meso, borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso miriše na češnjak i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), koji miriše na gljive ili gorke bademe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta do žuto-smeđa; 3. površina je glatka; 4. meso je bjelkasto do smećkasto, isprepleteno je s bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na gljive; 6. raste podzemno u mediteranskim i polupustinjskim područjima ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Terfezia olbiensis - created in Spain by Críspulo Toledano Botella

SARDINIJSKA GOMOLJAČA

Terfezia olbiensis (Tul. & C.Tul.) Sacc.

Etimologija: Olbia. Po mjestu na Sardiniji, gdje je prvi put pronađena.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Terfezia

Plodno tijelo: 2-5 cm široko, prilično je pravilno, može biti okruglasto ili gomoljasto; peridij je isprva bjelkast i sitno bjelkasto maljav, kasnije je blijedoružičast, oker, ružičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do crvenkasto-crn, tanak, nije ga moguće odvojiti.

Spore: Kuglaste, sa šiljcima visokim 1-2 µm, 16-19 µm.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, poslije je sivkasto-ružičasto, u starosti je maslinastozeleno s bijelo-ružičastim žilicama; miris je slab, karakterističan, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u proljeće i kasno ljeto podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, osobito ispod nakupljenog lišća u šumama hrasta i šumama bora, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po staništu i boji su slične sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), kojoj je meso prošarano bijelim, a ne ružičastim žilicama, te borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso slabo miriše na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bijelo do sivkasto-ružičasto; 6. miris mesa nije izražen; 7. raste podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u mediteranskim područjima