

SIVA HRSKAVIČARKA
Skeletocutis griseus nom. prov.
Etimologija: griceus (lat.) = siv. Po boji.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Incrustoporiaceae / Skeletocutis
Plodno tijelo: 5-20 (40) cm široko i oko 1 mm debelo, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat, formira okruglaste i povezane plahtice; površina je svijetlosiva do tamnosiva, rub je svjetliji, 1.5-2 mm širok, sterilan i paučinasto-dlakav.
Rupice/cjevčice: Okruglaste, guste, 5-6/mm2, svijetlosive do tamnosive; cjevčice su 0.5-1 mm duge.
Mikroskopija: Valjkaste, glatke, zakrivljene, prozirne, 3-4.5 x 1-2.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.
Meso: Dvostruko, sloj uz cjevčice je želatinozan i sivkast, donji sloj koji leži na supstratu je tanji i elastičan; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit s donje strane krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) hrasta.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Ističe se svijetlosivim, a kasnije tamnosivim rupicama te zaokruženim sterilnim i paučinasto dlakavim rubom. Dosta joj je slična rupičarka Skeletocutis lilacina, ali ona raste na drvu crnogorice i zrači ljubičastom bojom. Osim toga, spomenuta vrsta ima hrapavu površinu, a je ona kod opisane vrste glatka.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1306. Skeletocutis griseus nom. prov.
Slične vrste:
![]() |
||
| Skeletocutis amorpha |


Prirodoslovni muzej - Split