

MODROBIJELI DJED
Leccinum azureoalbus nom. prov.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinum
Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi, gladak; bjelkasto-plavkast ili bjelkasto-plavkasto-zelenkast, mjestimice je smećkasto pjegav, pustenast, rub je valovit.
Stručak: 5-15 cm visok, zakrivljen, bjelkasto-sivkast, pri vrhu je zrnasto-čehav, prema dolje je grubo ljuskavo raspucan, vlaknast.
Rupice/cjevčice: Prilično su široke, višekutne, najprije su bjelkaste, kasnije su krem-sivkaste; cjevčice prirasle na stručak, boje su rupica.
Mikroskopija: Eliptičnee, 15-20 x 5-6.5 µm; otrusina je oker-smećkasta.
Meso: U klobuku je mekano, u stručku je jako vlaknasto i žilavo, bijelo, na prerezu postane blago zelenkasto-modro, a u stručku sivkasto-zelenkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, u bjelogoričnim šumama breze, graba i bukve.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.
Napomena: Opisana vrsta ima bjelkasto-zelenkasto-modri klobuk i vrlo vlaknasti i žilavi stručak koji je u donjem dijelu grubo ljuskavo ispucan. U literaturi se spominje jedna slična vrsta, koja vjerojatno ne raste kod nas, koja ima batinasto zadebljani stručak, a meso joj u klobuku na presjeku najprije pocrveni, zatim postane sivo-crnkasto, a u bazi stručka zelenkasto-plavo.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1145. Modrobijeli djed (Leccinum azureoalbus nom. prov.)

Prirodoslovni muzej - Split