BOUDIEROV SLUZAVAC

Suillus boudieri (Quél.) Watling

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Suillaceae / Suillus

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je konveksan i konačno raširen, prilično je nepravilan, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; prljavo smeđ, urašteno vlaknast, rub je dugo vremena gotovo zaokruženo podvijen i svjetliji.

Stručak: Kratak, valjkast, zakrivljen, često je vretenast, baza zavšava šiljasto; bjelkasto-žut i sitno smeđe točkasto-zrnast, na bazi je smeđ.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, ne ispuštaju bijele kapljice, žućkaste, kasnije su žućkasto-smeđe; cjevčice su prirasle ili se vrlo se kratko spuštaju po stručku, žute.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 7.5-10 x 3.5-5 µm; otrusina žućkasto-oker.

Meso: U klobuku je mekano, bjelkasto-žuto, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju; miris i okus nisu osobito izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u šumama bora po jadranskim otocima i u priobalju.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična drugim vrstama iz roda Suillus. Ističe se prljavo smeđom bojom klobuka, žutim cjevčicama koje ne ispuštaju bijele kapljice te stručkom čija baza završava šiljasto u tlu. Velika je sreća za sakupljače gljiva što su svi slinavci koji rastu u borovim šumama (Pinus nigra, Pinus halepensis i dr.) jestivi, pa nema opasnosti od trovanja.