SITNA ŠTITARKA

Lepiota micropholis (Berk. & Broome) Sacc.

Sinonimi: Agaricus micropholis Berk. & Broome; Lepiota lactea Murrill; Lepiota micropholis var. felinoides Wichanský; Lepiota micropholis var. lactea (Murrill) Dennis

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Lepiota

Klobuk: 1-2 (2.5) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen; u mladosti je ljubičasto-smeđ do crno-smeđ, kožica se od ruba prema sredini postupno razlaže na sitne smeđe čehice na bjelkastoj osnovi, sredina je tamnosmeđa, rub je vlaknasto narebran i krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, gladak, malo je zadebljan na bazi; bjelkast, pri dnu je smećkast, na bazi je s bijelim ostacima micelija; nosi uzdignuti i lijevkasti vjenčić koji je s gornje strane bijel, a s donje je strane ljubičasto-smeđ.

Listići: Bijeli, nejednako su dugi, do stručka su zaokruženi, slobodni.

Mikroskopija: Široko eliptične, 4-5 x 2.7-3.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, bjelkasto; miris je neugodan, a okus je slab na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u u grijanim prostorima u lončanicama ili staklenicima, vrtovima, te na branama na humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost ove vrste je nepoznata, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Postoje brojne male i slične štitarke, kao što je Lepiota locquinii koja ima svijetlosmeđe čehav klobuk, bijeli maljavi stručak vez vjenčića. Joserandijeva je štitarka (Lepiota joserandii) veća rastom, s crvenkasto-smeđim čehama na klobuku, a stručak je valjkast, prema bazi je crvenkast, maljav i bez vjenčića. Mačja sunčanica (Lepiota felina) ima gotovo crno čehav klobuk, sredina je ispupčena i tamna. Stručak je valjkast, ispod vjenčića je crno pjegav, a rub vjenčića je isprekidano crn. Sve su navedene vrste vrlo otrovne.

Slične vrste:

Lepiota locquinii	Lepiota joserandii	Lepiota felina