

BRADAVIČAVA ZUBOKORKA
Xylodon verruculosus (J.Erikss. & Hjortstam) Hjortstam & Ryvarden
Sinonimi: Grandinia verruculosa (J.Erikss. & Hjortstam) Jülich; Hyphodontia verruculosa J.Erikss. & Hjortstam; Kneiffiella verruculosa (J.Erikss. & Hjortstam) Jülich & Stalpers
Etimologija: verrucula (lat.) = bradavica, bradavičast + -osus (lat.) = opisivanje značajki ili osobina. Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Schizoporaceae / Xylodon
Plodno tijelo: 3-25 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira membranozne plahtice; površina je bradavičava ili šiljata, šiljci su kratki i imaju okrugle vrhove, bjelkasto-krem do krem-oker s blagom ružičastom nijansom, rub je paučinasto maljav i bijel.
Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je prozirna, bjelkasta.
Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće lijeske, johe, breze, hrasta ili vrbe.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana vrsta može imati bradavičavu i šiljatu površinu i raste na mrtvom drvu. Šiljci su nejednako dugi te imaju tupe vrhove. Najznačajnija makroskopska značajka je boja površine plodnog tijela, koja je u osnovi bjelkasto-krem i s blagom ružičastom nijansom.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1374. Grandinia verruculosa (Erikss. & Hjorst.) Jülich
-
Xylodon verruculosus (J.Erikss. & Hjortstam) Hjortstam & Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/3360902

Prirodoslovni muzej - Split