HRĐAVI TARTUF

Tuber ferrugineum Vittad.

Sinonimi: Tuber ferrugineum var. balsamioides Bucholtz; Tuber rufum f. ferrugineum (Vittad.) Montecchi & Lazzari

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Tuberaceae / Tuber

Plodno tijelo: 2-6 (7) cm široko, može biti okruglasto ili gomoljasto; površina je suha, hrapava, s brazdama je i izbočinama, kvrgava, žućkasto-crvenkasta, oker-smeđa, crveno-smeđa do hrđastosmeđa; peridij je debeo do 0.5 mm, tvrd, urasta u meso i građen je od vlaknastih niti koje se na površini spajaju, nisu pigmentirane.

Mikroskopija: Eliptičn, duguljaste, bradavičave, 20-50 x 20-37 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Hrskavičavo, nije žilavo, inicijalno je bjelkasto, zatim je sivkasto-žućkasto, u starosti je sivo-smeđe do mesnatoružičasto, na presjeku izgleda mramorirano zbog isprepletenih sterilnih žilica; miris je u mladosti blag i podsjeća na sušeno dimljeno meso, u starosti je neugodan na češnjak, a okus je prvo blag, kasnije je neugodan.

Stanište: Raste u proljeće podzemno u gornjem sloju tla u svim tipovima šumama, a pretežno u bjelogoričnim šumama i šumama hrasta, te po parkovima, vrtovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog lošeg okusa glebe kao i svi crvenkasti tartufi.

Napomena: Hrđavi je tartuf samo jedan od pet varijeteta običnoga crvenkastog tartufa (Tuber rufum). Svi varijeteti imaju gotovo istu mikrostrukturu. Od običnog se tartufa uglavnom razlikuje po rđavoj boji plodnog tijela i površini koja nije bradavičava te nema poligonalne plohice (areole). Osim toga, njegovo je meso mekano, odnosno nije jako hrskavičavo i žilavo kao kod običnog crvenkastog tartufa.

Slične vrste:

Tuber rufum