IZBLIJEDJELA ZELENJAČA

Neoboletus luridiformis (Rostk.) Gelardi, Simonini & Vizzini

Sinonimi: Boletus discolor (Quél.) Bigeard & Guillem.; Boletus discolor (Quél.) Boud.; Boletus discolor (Quél.) Costantin & Dufour; Boletus erythropus subsp. discolor (Quél.) Dermek, Kuthan & Singer; Boletus erythropus subsp. discolor Anon.; Boletus erythropus var. discolor (Quél.); Boletus luridiformis Rostk.; Boletus luridiformis subsp. discolor (Quél.) Rauschert; Boletus luridiformis subsp. discolor Anon.; Boletus luridiformis var. discolor (Quél.) Krieglst.; Boletus queletii var. discolor (Quél.) Alessio; Boletus queletii var. discolor (Quél.) Knudsen; Dictyopus discolor Quél.; Dictyopus luridus var. discolor (Quél.) Anon.; Suillus luridiformis (Rostk.) Kuntze; Sutorius luridiformis (Rostk.) G.Wu & Zhu L.Yang

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Neoboletus

Engleski naziv: Scarletina Bolete

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, mazav i ljepljiv; smeđ, tamnocrven ili je tamnosmeđ, s maslinastim je ili oker tonom, mjestimice je i žuto pjegav, u početku je baršunast, samo na dodir naglo poplavi, zatim postane plavo-crn, na mjestima oštećenim od puževa je crvenkast, slično kao kod crvenoraspucanog baršunovca ili zlatače (Xerocomellus chrysenteron).

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 2-5 cm debeo, u mladosti je trbušast, poslije je vretenast, od sredine prema bazi se naglo sužava i završava šiljato; žuto-oker, na bazi je prljavocrven, po cijeloj je dužini prekriven s crvenkastim čehicama na žutoj osnovi, nema mrežicu, na dodir poplavi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, vrh je krvavocrven, dno je žuto, na pritisak poplave; cjevčice su izrezane uz stručak, prirasle, žute.

Mikroskopija: Eliptično-vretenaste, glatke, 12-18 x 4.5-6.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žuto, ispod kožice klobuka i uz stijenku stručka je žućkasto, u samoj bazi je crvenkasto, na presjeku odmah postane crno-plavo, a nakon nekoliko sati sivo-žuto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom ili bukvom, ali i s borom, hrastom, lipom ili brezom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatra se jestivom vrstom izvrsne kvalitete. Sirova je otrovna. Prije uporabe gljive treba temeljito termički obraditi, nakon čega crvena boja mesa uskoro postane zelenkasta, a zatim žuta.

Napomena: Izblijedjela je zelenjača prilično slična queletovom vrganju (Suillellus queletii) koji ima opekasto-crveni klobuk, cjevčice i baza stručka pocrvene, kao i meso u bazi stručka. Postoji također uglađeni vrganj (Suillellus comptus), koji je vrlo sličan queletovom vrganju, ali ima svjetliji klobuk, meso na presjeku blago poplavi, a zatim postane prljavooker. Spomenuta vrsta na osnovi stručka nema crveno meso i njegova baza također završava korjenasto produženo. Jedna je od prvih produktivnijih jestivih gljiva, pojavljuje se već u svibnju. Izvrsna je za juhe od gljiva. Jedna je od najboljih jestivih gljiva, a jednako je dobra ili čak i bolja od gotovo svih vrganja. Vrganji s ružičastim stručkom obično poplave, a rjeđe ne potamne. Međutim, oni su još uvijek savršeno jestivi. Uzrok tamnjenja je taj što gljive s vremena na vrijeme stvaraju varijetete koji mijenjaju svoj specifični izgled ili im nedostaje neki od sastojaka. Plavo/zeleno/crno tamnjenje uzrokuju određeni sastojci (obično kiseline) koji u kombinaciji s kisikom mijenjaju boju mesa gljive. Takva je gljiva potpuno bezopasna za ljude.

Slične vrste:

Suillellus queletii	Suillellus comptus