Suillus bresadolae - created on August 2019 in Alpe Devero VB, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOV SLUZAVAC

Suillus bresadolae (Quél.) Gerhold

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Suillaceae / Suillus

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, po vlažnom je vremenu prekriven ljepljivom sluzi, kožica se lako guli; žuto-smeđ, zlatno-smeđ, često je sa sivom nijansom, lagano je naboran, rub je bljeđi i žućkast.

Stručak: 4-7 visok i 1-2 cm debeo, valjkast, tvrd, po vlažnom je vremenu ljepljiv; bjelkast, na bazi je žućkast do crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je lagano mrežast; parcijalni je zastorak u mladosti uvijek žut, poslije se spušta na stručak u obliku opnastog, sluzavog i prolaznog sivo-smeđeg prstena.

Rupice/cjevčice: Prilično su velike, višekutne, najprije su bjelkaste, zatim su sivkasto-rđastosmeđe; cjevčice su prilično duge, sužene su uz stručak, vrlo se kratko spuštaju po stručku, boje su rupica, na pritisak postanu rđastosmeđe.

Spore: Eliptične, 9-14 x 3.5-5 µm; otrusina žuto-smećkasta.

Meso: Debelo, osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto bjelkasto, svijetložuto, osobito u klobuku i dnu stručka; miriše oštro na gljive, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi s arišem, na vapnenastom tlu, kod nas nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Neki autori ne priznaju bresadolovog sluzavca za posebnu vrstu, već smatraju da gore spomenute značajke u usporedbi sa sivim sluzavcem (Suillus viscidus) nastaju zbog različitih ekoloških čimbenika. Bresadolov se sluzavac od prije spomenute vrste najviše razlikuje po tome što ima žuti rub klobuka kao i parcijalni zastorak, te crvenkasti odsjaj klobuka.

DNA sekvenca: prikaži