MIRISNA PUŽEVICA

Aphroditeola olida (Quél.) Redhead & Manfr.Binder

Sinonimi: Cantharellus morganii Peck; Cantharellus olidus Quél.; Cantharellus rosellus Peck; Clitocybe morganii (Peck) H.E.Bigelow; Clitocybe olida (Quél.) Konrad; Hygrophoropsis morganii (Peck) H.E.Bigelow; Hygrophoropsis olida (Quél.) Métrod; Merulius morganii (Peck) Kuntze; Merulius olidus (Quél.) Kuntze; Merulius rosellus (Peck) Kuntze

Etimologija: olidus (lat.) = mirisno. Po mirisu kojega ispušta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Aphroditeola

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, mesnat, skoro lijevkastog oblika; smeđe, žuto-narančaste, smeđo-narančaste, ružičasto-narančaste ili crveno-ružičaste boje; rub je dugo vremena podvijen, poslije valovit, režnjast, nepravilan i pustenast.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.4-0.6 cm debeo, mesnat, ekscentričan, tanak; tamniji je od klobuka, žuto-narančast, smeđo-narančast, žuto-smeđ, s crvenkastim mrljama, bijel je na osnovi.

Listići: Gusti, spuštaju se niz stručak, račvasti, lako se odvajaju od klobuka; bijelo-kremasti.

Mikroskopija: Eliptično-jajolike, bezbojne, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krem, žućkasto, ružičasto do oker, tanko, elastično, mekano, žilavo; miris je aromatičan, na zrele šumske jagode, tijekom sušenja je neugodnog kemijskog mirisa, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog loše kvalitete i blage toksičnosti. Samo u velikim količinama uzrokuje gastrointestinalne smetnje, dok su pojedinačni primjerci bezopasni. Osjetljive je osobe trebaju izbjegavati.

Napomena: Raste skupno na grančicama ili u blizini smrekovog korijenja. Prepoznatljiva je po jakom mirisu po karamelama ili po cvijetu naranče koji ostaje dugo prisutan pa se teško može zamijeniti nekom drugom vrstom. Opisana gljiva nije poput lisičice, već je gljiva s listićima. Letvice su kod lisičica čvrsto spojene s mesom klobuka, dok se listići kod ove gljive obično lako odvajaju od mesa i uvijek su jako račvasti. Neki autori opisanu vrstu svrstavaju u lisičice, dok je drugi svrstavaju u lijevke. Vjerojatno će zasad ostati u rodu puževica dok je detaljnija istraživanja ne preusmjere ili ne izdvoje u zaseban rod.