PURPURNI VRGANJ

Boletus purpureus Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus

Klobuk: 5-20 cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan, tvrd, suh, mesnat; krvavocrno pjegav, kožica je poslije baršunasto-pustenasta, žuto-smeđe boje, poslije postane ljubičasto-crvena, a kada se protrlja poplavi; rub je valovit, prelazi dužinu cjevčica.

Stručak: 8-15 cm visok, najprije trbušast, poslije postane valjkast, donji je dio zadebljan; prekriven gustom crvenom mrežicom (dolje je intenzivnije boje) ispod koje nije moguće vidjeti žuto meso.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste ili uglate, tamne su krvavocrvene boje, na dodir naglo poplave; cjevčice su duge, slobodne ili zaokružene uz stručak, zlatnožute, poslije su maslinasto-žute, samo na dodir poplave.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 11-16 x 5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žuto, na presjeku naglo pomodri, čvrsto; miris na voće, okus slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom i bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sirova je otrovna.

Napomena: Zbog brojnih simptoma koje imaju purpurne vrganjevke, u literaturi postoji velika konfuzija. Najvažnije obilježje za ovu vrstu je boja mesa. Netaknuto meso ima žutu boju, a na presjeku naglo postane tamnopurpurnocrveno po cijelom plodnom tijelu. Purpurni vrganj nije česta vrsta.