

SUMPORASTA ŽUTOŽILNICA
Flavophlebia sulphureoisabellina (Litsch.) K.H.Larss. & Hjortstam
Sinonimi: Cerocorticium sulphureoisabellinum (Parmasto) Jülich & Stalpers; Corticium sulphureoisabellinum Litsch.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Flavophlebia
Plodno tijelo: 1-10 (20) cm široko, razrašteno, himenijalna je površina blago prozirna kada je vlažna, više ili manje je glatka do kvrgava, žuta do žuto-zelena, intenzivnije žute boje kada se osuši.
Mikroskopija: Široko eliptične, bezbojne, s tankim stijenkama, donekle asimetrične, 5.8-7.6 x 5-5.6 µm; bazidije su batinaste, s 4 spore, 23-35 x 7-8 µm; cistide su s tankim stijenkama, cilindrično-valovite; hife su duge 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.
Meso: Žućkasto do žuto-zeleno, tanko, voštano; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine, u vlažnim zimskim mjesecima, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće jele; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je nalažena jedino na trupcima jele, samo na tri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.
Referentni izvori:
-
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sumporasta žutožilnica (Flavophlebia sulphureoisabellina (Litsch.) K.H.Larss. et Hjortstam)
-
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Sumporasta žutožilnica (Flavophlebia sulphureoisabellina)
-
Flavophlebia sulphureoisabellina (Litsch.) K.H.Larss. & Hjortstam. 2023. https://www.gbif.org/species/7653519

Prirodoslovni muzej - Split