MAIREIJEVA ZVONČICA

Conocybe mairei Kühner ex Watling

Sinonimi: Conocybe mairei Kühner; Galera mairei (Kühner) A.Pearson; Galera mairei (Kühner) Lange; Pholiotina mairei (Kühner ex Watling) Enderle; Pholiotina mairei (Kühner ex Watling) Singer; Pholiotina mairei var. stercorea Tkalčec, Mešić & Hauskn.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara i mikologa René Charles Joseph Ernest Mairea (1878. - 1949.). Njegovo glavno djelo bilo je Flore de l'Afrique du Nord i posthumno je objavljeno 1953. godine u 16 tomova. Sakupljao je biljke iz Alžira, Maroka, Francuske i Malija za herbarij Nacionalnog botaničkog vrta Belgije.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Bolbitiaceae / Conocybe

Engleski naziv: Bare Conecap

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok, konveksan je i konveksno-izravnat, vodenast; krem-okerast, oker-smeđ, svijetlosmeđ do narančastosmeđ, rijetko ružičasto-okerast do ružičasto-smeđ, rub je narebran skoro do sredine, crtice su tamnije.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-1.5 (2.5) mm debeo, valjkast, gotovo šupalj, žut, žuto-smeđ do maslinastosmeđ, cijelom dužinom je sitno pahuljast, vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, malo su trbušasti, usko prirasli, oštrica je sitno nazubljena, izmiješani s mnogo lamelula; iste su boje kao i klobuk, krem-okerasti, oker-smeđi, svijetlosmeđi do narančastosmeđi.

Mikroskopija: Eliptične do jajolike, glatke, 5-9 x 3-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložute do oker boje, prozirno; miris malo slatkast, na pelargonije, a okus je također slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po livadama, parkovima, travnjacima, staklenicima, vrtovima, u cvjetnim posudama, uglavnom na travnatim terenima bogatim mahovinom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Nema vrijednosti, rijetka je i nije poznato sadrži li toksine. Može sadržavati čak i smrtno otrovne tvari pa je smatramo vjerojatno otrovnom vrstom.

Napomena: U cijeloj Europi raste mnoštvo malih vrsta iz rodova Conocybe i Pholiotina koje je vrlo teško međusobno razlikovati na temelju makroskopskih karakteristika.