

ŽUTEĆI SPUŽVIČAR
Pseudospongipellis delectans (Peck) Y.C.Dai & Chao G.Wang
Sinonimi: Leptoporus bredecelensis Pilát; Polyporus delectans Peck; Sarcodontia delectans (Peck) Spirin; Spongipellis bredecelensis Anon.; Spongipellis bredecelensis Pilát; Spongipellis bredecelensis Pilát ex Bondartsev; Spongipellis delectans (Peck) Murrill; Spongipellis suberis Pat., 1897; Tyromyces delectans (Peck) J.Lowe
Etimologija: delectans (lat.) = koje se naslađuje, raduje, zabavlja. Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Cerrenaceae / Pseudospongipellis
Engleski naziv: Spongy Mazegill
Plodno tijelo: 3-10 (15) cm široko, 5-10 cm promjera od supstrata i 1-4 (6) cm debelo na bazi, sjedeći, u obliku je polumjeseca ili lopatice, spljošten, konveksan do kopitast ili trokutast, goli, bijel do svijetlonarančastog tona, zatim je žut, u starosti je žućkasto-smeđ do smećkast i često crvenkasto-smeđe prošaran kada se osuši, baršunast, široko je pojasast, rub je zaobljen, tup i ravan.
Rupice: U početku su okrugle do višekutne, u starosti su često šiljaste i djelomično irpikoidne, labirintne, široke, 1-2/mm2, isprva su bijele, kasnije su blijedosmeđe do oker.
Cjevčice: Do 12 mm duge, na rubu klobuka završavaju prstenom koji je gladak i širok 3-4 mm.
Mikroskopija: Okruglaste su do široko eliptične, glatke, zadebljanih stijenki, prozirne, s uljnim kapljama, 6-7.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Dvostruko, gornji je sloj je nešto tanji i mekano spužvast, donji je sloj plutast i žilav, vrlo je slabo pojasast, bijel do oker, debljine ukupno do 2 cm; miris je ugodan, u starosti je smrdljivo, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom više godine u bjelogoričnim šumama kao slab poluparazit starih stabala i saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća, najčešće javora, brijesta, topole, bukve ili lipe, na trupcu ili u podnožju drveća, u pukotini na drvu ili komadu grane, uzrokuje bijelu trulež drva i trulež srčike u živim stablima. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima bukve na dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Može se zamijeniti s vrstom Pappia fissilis koja je sličnih dimenzija i izgleda, ali slična vrsta raste samo na drvu jabuke i prošarana je mrljama koje nakon određenog vremena postanu ružičaste ili zeleno-plave. I mikroskopske karakteristike su im vrlo slične. Nalazi se na listi ugroženih vrsta i zaštićena je vrsta.
Referentni izvori:
-
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Žuteći spužvičar (Spongipellis delectans (Peck) Murrill)
-
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Žuteći spužvičar (Spongipellis delectans)
-
Sarcodontia delectans (Peck) Spirin. 2023. https://www.gbif.org/species/2543642
Slične vrste:
![]() |
||
| Pappia fissilis |


Prirodoslovni muzej - Split