IZLUČUJUĆA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosa (Berk.) Van Vooren

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Ascomycota > Razred: Pezizomycetes > Red: Pezizales > Porodica: Pezizaceae > Rod: Paragalactinia > Vrsta: Paragalactinia succosa (Berk.) Van Vooren (GBIF ID 12149748)

Etimologija: Po tekućini koju ispušta.

Engleski naziv: Yellowing Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u obliku je nepravilne zdjelice ili šalice, naslonjeno je na zemlju, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina glatka, bez sjaja, naborana je prema sredini, u početku je ljubičasto-smeđa, kasnije je žuto-siva, smeđa ili siva, vanjska je površina nešto svjetlija, žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je neravan i uvijen prema unutarnjoj strani.

Mikroskopija: Eliptične, krupno bradavičave, bradavice su visoke do 1.5 µm, s dvije uljne kaplje, prozirne, 15-20 × 9-11 µm; Q = 1.6-2, Me = 17.9 × 10.1 µm, Qe = 1.8, askusi su 8-sporni, parafize su nitaste, sa zaobljenim ili gotovo glavičastim vrhovima širokim 3-7 µm, glatke, višesegmentne (cromushrooms: spore su (15.4) 17.1 - 19.9 (21.5) × (7.7) 8.6 - 10.5 (11.7) µm, Q = (1.6) 1.8 - 2.1 (2.5), N = 150, Me = 18.4 × 9.6 µm, Qe = 1.9, askusi su 237-342 x 14.7-20.5 µm, N = 15, parafize su 224-284 x 4.7-9.1 µm, N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žućkasto, na prijelomu ili prerezu ispušta bijelu tekućinu, ubrzo postane žuto do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima kao saprofit tla na zemlji između lišća, na glinenastom i vapnenastom tlu. Prve dvije slike snimljene su 9.6.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog Kraljevca, a posljednje dvije snimio je Mladen Matišić, 20.6.2024.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je promjenljive boje, izblijeđuje, najprepoznatljivija je po tome što na prerezu ispušta karakteristično bijelo mlijeko koje ubrzo požuti.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1736. Izlučujuća zdjeličarka (Peziza succosa Berkely)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.