MIRISNA PILAŠICA

Neofavolus suavissimus (Fr.) Seelan, Justo & Hibbett

Sinonimi: Hemicybe suavissima (Fr.) P.Karst.; Lentinus anisatus Henn.; Lentinus suavissimus Fr.; Panellus suavissimus; Panus suavissimus (Fr.) Singer

Etimologija: suavissimus (lat.) = najslađi, najugodniji. Po mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Polyporaceae / Neofavolus

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan i ulegnut, zatim se otvori i izraženo ulegne na sredini, školjkast, skoro je lijevkast, površina je bez sjaja, skoro je gladak; svijetložut je do oker, kasnije izblijedi, često je radijalno crtast, rub je tanak, dugo je vremena kratko podvijen, kasnije je izvrnut i valovit, kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: Vrlo je kratak, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk; žućkast, maljav, zakrivljen.

Listići: Razmaknuti, tanki, jasno se spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, oštrica je nazubljena; bjelkasti, kasnije su žuto-oker.

Mikroskopija: Cilindrične, bezbojne, nisu zakrivljene, 6-9 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, prilično je kožasto i žilavo; karakteristično miriše na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u aluvijalnim šumama, po močvarama i uz potoke, uglavnom kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Od sličnih se vrsta najlakše prepoznaje po staništu na kojem raste.