BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inosperma > Vrsta: Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav. (GBIF ID 10677598)

Infragenerička taksonomija: podrod Inosperma > sekcija Cervicolores

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je na sredini s prilegnutim ljuskama boje osnove do nešto tamnije smeđe boje, prema rubu je više ljuskav do pustenast ili je čitav sitno ljuskav, ostaci ovoja nisu prisutni, žućkasto-smeđ ili oker-smeđ, često je s ružičastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi, pahuljast na vrhu, prema dolje je nepravilno vlaknast, u mladosti je s prolaznom koprenom, narančasto-smeđ ili žuto-ružičast, više je crveno-smeđ na donjoj polovici, osobito na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 30-45 ih dopire do stručka, široki su 2-7 mm, široko do usko prirasli, žućkasto-smeđi do cimetastosmeđi, često su sa sivkastom nijansom, u starosti su blago maslinasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela, na ozlijeđenim mjestima postaju crveni do crveno-smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 11-16 x 6.5-9 µm, Q = 1-4-2.2, bazidije su 4-sporne, 39-51 x 10-13 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, tankih stijenki, s bezbojnim ili crveno-smeđim sadržajem, 40-60 x 10-18 µm, trama listića je uglavnom s obilnim refraktivnim hifama, ponekad su vrlo rijetke, caulocistide su prisutne samo na vrhu, slične su cheilocistidama; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako postaje ružičasto-crveno ili svijetlo vinskicrveno, rijetko vrlo slabo; miris je jak, podsjeća na cvjetove nedirka (Impatiens glandulifera) ili prezrele kruške, može biti i odsutan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom ili lijeskom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, ispod smreke, na vlažnim mjestima, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, 27.20.2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Dosta je velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše na voće kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja drugačije miriše. Varijetete bez mirisa istovremeno karakterizira nedostatak refraktivnih hifa u trami listića i nepostojanje ili samo blago crvennjenje mesa na prerezu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 394. Bongardijeva cjepača (Inocybe bongardii (Weinm.) Quélet); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 4.1. Inocybe bongardii var. bongardii

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.