
PJESNIČKA PUŽEVICA
Hygrophorus poetarum R.Heim
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus poetarum R.Heim (GBIF ID 2538746)
Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive. Klobuk: 3-13 cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, lako se guli, sjajna, gotovo je suh, ponekad je bijel, češće je krem, žućkast, žućkasto-ružičast do svijetlo marelično narančast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit. Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, proširen je na vrhu, a prema bazi se sužava, pun, malo je mazav pa zatim suh, u starosti je prekriven srebrnastim vlakancima, bijel do žućkast. Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti. Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 6.7-8 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice tek u starosti poprimi svijetlonarančasti ton; miriše na voće, balzam ili cvijeće, a okus je blag. Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena. Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do listopada, u bjelogoričnim (rijetko miješanim) šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rijetko drugim vrstama bjelogoričnog drveća, na glinenastom ili vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 20.10.2019., na lokalitetu Trakošćan, a ostale Danijel Mulc, 19.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice, u Gorskom kotaru. Doba rasta: 9, 10 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Od slične se jestive jelove puževice (Hygrophorus pudorinus), koja je vrlo slične boje, razlikuje po tome što nema obojeno meso ispod kožice klobuka i nema neugodan miris. Navedena vrsta raste po crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus. Po izgledu i dimenzijama je slična suha puževica (Hygrophorus penarius) od koje se razlikuje po klobuku koji je manji i svjetliji, nije s ružičastom nijansom, već je bijel ili žut. Paziti da se ne zamijeni vitezovkama (Tricholoma), kojima su listići obično zaokruženi uz stručak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split