JEŽASTA MUHARA

Amanita echinocephala (Vittad.) Quél.

Taksonomija (GBIF ID 5240229): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Amanitaceae / Rod: Amanita

Etimologija: ekinos (gr.) = bodlja, kudrav, jež, uvojak + kephale (gr.) = glava, čelo. Po razasutim bodljicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Solitary Amanita

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa konveksan i na kraju otvoren; bijel do žućkast, kasnije žućkasto-smeđ ili srebrnasto-smeđ, prekriven je stožastim ili piramidalnim ostacima ovoja koji se prema rubu snizuju, podsjeća na neke vrste iz roda Pholiota, kožica se lako guli; rub je pravilan i često ima viseće ostatke ovoja.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, visok, pun, vrh se lako odvaja od klobuka, zadebljan je na dnu, rijetki su primjerci s tanjom osnovom, ispod zadebljanja je šiljato produžen duboko u zemlju; bijel do žućkasto-smeđ; na zadebljanju se vide tipično prstenasto poredani bradavičavi ostaci ovoja; vjenčić je opnast, bijel i crtast, spušten je nadolje.

Listići: Gusti, tanki, široki, s malim zupcem su pričvršćeni za stručak ili su slobodni; bijeli, bjelkasto-sivkasti, sivkasto-zeleni pa sivkasto-žuti, oštrica je bljeđa i resasta.

Spore: Eliptične, 9-12 x 6.2-8.8 µm; otrusina je bijela, kremasto-žuta, malo zelenkasta.

Meso: Tvrdo, bijelo je ili sivkasto, takožer sa svijetloplavkastom do zelenkastom nijansom; miris nije izražen ili je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u toplijim krajevima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, češća je u sušnijim godinama. Rijetka je vrsta. Primjerak na četvrtoj i petoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se da uzrokuje trovanje slično kao kod orelaninskog sindroma: oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnog tijeka. Po nekim je izvorima smrtno otrovna vrsta, međutim proglašena je jestivom gljivom osrednje kvalitete, ali ju je najbolje izbjegavati zbog moguće zamjene s drugim otrovnim vrstma iz ovog roda. Bez obzira na moguću jestivost smatramo je otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je kuštrava muhara (Amanita vittadinii), koja nema bulbozno zadebljani stručak, a dekoracija na klobuku se sastoji od piramidalnih bradavičavih krljušti koje se prema rubu klobuka pretvaraju u čehice.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno prstenasto poredanim bradavičastim ostacima ovoja ili volve; 2. listići su bijeli, sivkasti do žućkasti i prirasli sa zupcem; 3. klobuk je bijel do žućkasto-smeđ; 4. klobuk je prekriven mnogobrojnim piramidalnim ostacima ovoja; 5. stručak je bulbozno zadebljan na bazi; 6. vjenčić je opnast, s gornje je strane crtast