TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, poluloptast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu je suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa ispružen; žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim urasštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm debelo, a u bulbi do 2.8 cm, bulba je obrubljena i trokutasta, malo sluzav; žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamnomaslinastozelen, donji je dio bulbe limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm; najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamno maslinastozeleni.

Spore: Eliptične, limunaste, sa sitnim i malobrojnim bradavicama, 9-12 x 5-6 µm; bazidiji 30-34 x 6-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaeffer), a u dodiru s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, a četvrtu Danijel Balaško.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Cortinarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii) koja je čitava žuta.