NEUGODNA KOPRENKA

Phlegmacium argutum (Fr.) Niskanen & Liimat.

Sinonimi: Cortinarius argutus Fr.; Cortinarius argutus f. gemellus Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux; Cortinarius argutus f. perflavescens Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux; Cortinarius argutus f. viscosoglutinosus Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux; Cortinarius argutus subsp. argutus Fr.; Cortinarius argutus var. corydalinoides Langl. & Reumaux; Cortinarius argutus var. fucilis (Britzelm.) Bidaud, Moënne-Locc., Reumaux & Rob.Henry; Cortinarius argutus var. fulvescens Jul.Schäff.; Cortinarius argutus var. radicosus (Reumaux) Moënne-Locc. & Reumaux; Cortinarius argutus var. rammii Bidaud, Moënne-Locc., Reumaux & Rob.Henry; Cortinarius fraudulosus var. brandrudii Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux; Cortinarius fraudulosus var. felleaecolor Rob.Henry; Cortinarius fraudulosus var. felleicolor Rob.Henry; Cortinarius fraudulosus var. radicosus Reumaux; Cortinarius fucilis Britzelm.; Gomphos argutus (Fr.) Kuntze; Gomphos fucilis (Britzelm.) Kuntze; Inoloma argutum (Fr.) Ricken; Phlegmacium argutum (Fr.) Moser; Phlegmacium argutum f. gemellum (Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux) Niskanen & Liimat.; Phlegmacium argutum f. perflavescens (Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux) Niskanen & Liimat.; Phlegmacium argutum var. corydalinoides (Langl. & Reumaux) Niskanen & Liimat.

Etimologija: argutum (lat.) = oštar, pronicljiv. Po jasnim značajkama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Phlegmacium

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, skoro je zvonolik pa otvoreno-konveksan i nekada spljošten; u mladosti bjelkast do kremast, kasnije smećkast, blistav od srebrnastih pahuljastih vlakanaca, dekoracija je uglavnom upadljivija prema rubu; rub je dugo podvijen.

Stručak: Valjkast, postepeno se batinasto zadebljava od vrha prema bazi gdje je često je sužen i skoro korjenast; bijel, prljavobijel i sa žućkastim ili smeđo-žutim pjegama, manje ili više uočljivo vlakanast ili čehast.

Listići: U početku svijetlosmećkasti, kasnije smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, prilično su rijetki, oštrica je nepravilna i svjetlija, pisutne su i lamelule.

Mikroskopija: 11.5-13 x 7.5-8.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, s laganim tamnocrvenkastim tonom, tvrdo, čvrsto; miris je tipično neugodan na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s jasenom i topolom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa na plin.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mirisu po plinu i po staništu ispod bjelogoričnog drveća.